Ostalo je malo vremena do početka Svjetskog prvenstva u Brazilu, a kako biste spremni dočekali najznačajniji fudbalski događaj, portal federalna.ba će vam predstaviti sve reprezentacije učesnice Mundijala, favorite, autsajdere, reprezentacije koje bi mogle iznenaditi, pozitivno ili negativno. Naravno, akcenat će biti na reprezentacijama pretendentima na naslov prvaka, ali nećemo ni ostale zapostaviti. Nastavljamo sa grupom D, vjerovatno jednom od najjačih i najzanimljivijih na prvenstvu. U grupi se nalaze tri bivša svjetska prvaka, Italija, Engleska i Urugvaj, uz apsolutnog autsajdera Kostariku, koja će na svaki način gledati da otkine favoritima barem po bod i učini da put u Brazil ne bude samo turistički.
Engleska
Čast Gordom Albionu na razvoju ove igre, naslovu prvaka svijeta 1966. i činjenici da se u njihovoj zemlji igra najzanimljivije prvenstvo, ali Engleska nažalost već odavno nije prvi razred reprezentativnog fudbala.
Dovlačenje stranog kapitala i sve veći broj stranaca u domaćem prvenstvu je učinio to da Engleska nema igrače koji mogu odigrati značajniju ulogu čak ni u svojim klubovima, a kada dođe do reprezentacije, breme koje im na leđa stavi javnost, i veoma čest splet nesretnih okolnosti (čitaj: penala), uvijek iznova bude previše za Tri lava.
Englezi na ovo prvenstvo dolaze svjesni da imaju težak zadatak već u grupi, gdje igraju protiv objektivno jače Italije i talentovanih Urugvajaca, ali daleko od toga da će se ponosni Englezi unaprijed predati.
Selektor Roy Hodgson je na prvenstvo poveo mlade igrače kao što su Wilshere, Shaw, Lallana, Welbeck i Sturridge, željne dokazivanja u nacionalnom dresu, uz iskusne Lamparda, Gerrarda i Rooneya, koji bi trebali biti mentori mladim snagama. Zlatna generacija engleskog fudbala nije uspjela osvojiti ništa, a ovo je posljednja šansa za staru gardu da se okite naslovom na reprezentativnom nivou.
Zanimljivo, Roy Hodgson je prvi trener nakon Sir Bobby Robsona 1990. godine koji vodi Tri lava na uzastopnim takmičenjima (vodio Engleze na EURO-u 2012. ispao u četvrtfinalu od Italije nakon penala), a ukoliko Engleska ne doživi veći neuspjeh, Roy će voditi nacionalni tim i u naredne kvalifikacije.
Biće zanimljivo vidjeti šta će odlučiti sa mjestom lijevog beka, a sigurno da će biti pod pritiskom budući da je ljubazno sklonio Ashleya Colea sa spiska za Mundijal, i pitanje je da li će krenuti sa tinejdžerom Shawom, ili će uvrstiti Bainesa na to mjesto.
Šteta je što na prvenstvu nećemo gledati Thea Walcotta, koji se povrijedio prije gotovo pola godine u meču protiv Tottenhama, a Englezi strepe i za spremu Jacka Wilsherea koji je tokom čitave sezone imao problema sa povredama.
Ipak, iako smo pomenuli tradicionalni pritisak javnosti na nacionalni tim, čini se da mediji na Otoku imaju niža očekivanja nego inače od ovog Mundijala, a najveća se polemika vodi oko – cijene dresa. Naime, navijači Engleske smatraju da je previše 90 funti (220 KM) za „običnu bijelu majicu sa grbom Engleske i logom Nikea“. Konačan spisak Engleza za Mundijal:
Golmani: Joe Hart (Man City), Ben Foster (West Brom), Fraser Forster (Celtic).
Defanzivci: Glen Johnson (Liverpool), Phil Jagielka (Everton), Gary Cahill (Chelsea), Chris Smalling (Man Utd), Phil Jones (Man Utd), Leighton Baines (Everton), Luke Shaw (Southampton).
Vezni red: Steven Gerrard (Liverpool), Frank Lampard (Chelsea), Jordan Henderson (Liverpool), James Milner (Man City), Jack Wilshere (Arsenal), Ross Barkley (Everton), Adam Lallana (Southampton), Raheem Sterling (Liverpool), Alex Oxlade-Chamberlain (Arsenal).
Napadači: Wayne Rooney (Man Utd), Daniel Sturridge (Liverpool), Danny Welbeck (Man Utd), Rickie Lambert (Southampton).
Najveća zvijezda: Wayne Rooney. Sigurno najveći talenat i najbolji fudbaler kojeg je Otok dao u posljednjih deset godina, bez obzira na sve kontraverze koje ga prate. On je alfa i omega ovog tima, igrač spreman da u svakom momentu igra na bilo kojoj poziciji i žrtvuje se zarad višeg cilja i čitavog tima.
Zvijezda u usponu: Luke Shaw. Fantastični So'tonov tinejdžer koji predstavlja budućnost engleskog fudbala. Igrač zbog kojeg je Ashley Cole ostao kući, ne treba više ništa reći.
Selektor: Roy Hodgson.
Italija
Azzurri kao viceprvaci Evrope dolaze na Mundijal sa mnogo boljom ekipom nego što je bila ona u Južnoj Africi 2010. godine i ambicijom da operu gorak ukus ispadanja u grupnoj fazi na tom prvenstvu.
Ekipa se nije mnogo promijenila u odnosu na pretprošlu godinu i Evropsko prvenstvo u Ukrajini i Poljskoj, osim činjenice da su glavni igrači stariji dvije godine, a da se njihovi dostojni nasljednici još uvijek ne naziru. Nedavno je Cesare Prandelli priznao kako Italija mora da radi na omladinskom sektoru, jer neće imati ko da naslijedi velikane kao što su Gigi Buffon, Andrea Pirlo ili Daniele De Rossi, što je najveći problem ove selekcije.
Samim tim, Prandelli forsira igrače iz domaće lige (uz trojac iz Paris Saint Germaina), te na prvenstvo nije pozvao Domenica Criscita koji igra u Zenitu, ili pak Alessandra Diamantija, kojeg je vodio na Kup konfederacija pretprošle godine. Ono što Prandellija raduje je činjenica da je iz ekipe Torina konačno dobio napadača koji garantuje golove – Cira Immobilea, koji će uz oporavljenog Giuseppea Rossija i nekonstantnog Maria Balotellija činiti napad tima.
Kada je taj segment pokriven, za ostalo su odgovorni Juventusovi igrači. Andrea Pirlo i Claudio Marchisio na sredini terena, te trojac Chiellini – Bonnuci – Barzagli ispred Buffona čine kostur reprezentacije.
Cesare Prandelli je napravi potpuno reformaciju italijanskog reprezentativnog fudbala otkad je sjeo na klupu, modernizovao ga je i uveo u XXI stoljeće. Defanzivni stil je u potpunosti izbrisan, Azzuri igraju gledljivo, napadački i na gol više, što im obzirom na znalce u ekipi i treba biti način na koji će djelovati. Presing i nadigravanje sa protivnikom je ono što karakteriše ovu ekipu.
Italija ima tu osobinu da podbaci, ili u potpunosti premaši očekivanja. Niko od njih 2010. nije očekivao da ispadnu u grupi, a rijetko koji Italijan je mogao predvidjeti da će Azzure gledati u finalu Euro-a 2012, što govori kako je njihov plasman nemoguće predvidjeti.
Ono što je sigurno, jeste da Azzuri nikoga neće ostaviti ravnodušnim: fudbalski fanovi njih ili vole, ili ih ne mogu smisliti, oni će pobjediti ili izgubiti na način svojstven njima. Nepotpuni spisak reprezentacije Italije:
Golmani: Gianluigi Buffon (Juventus), Salvatore Sirigu (Paris St Germain), Mattia Perin (Genoa)
Defanzivci: Andrea Barzagli (Juventus), Leonardo Bonucci (Juventus), Giorigo Chiellini (Juventus), Gabriel Paletta (Parma), Andrea Ranocchia (Inter Milan), Ignazio Abate (AC Milan), Mattia De Sciglio (AC Milan), Christian Maggio (Napoli), Matteo Darmian (Torino), Manuel Pasqual (Fiorentina)
Vezni red: Andrea Pirlo (Juventus), Claudio Marchisio (Juventus), Thiago Motta (Paris St Germain), Marco Verratti (Paris St Germain), Riccardo Montolivo (AC Milan), Daniele De Rossi (AS Roma), Antonio Candreva (Lazio), Marco Parolo (Parma), Alberto Aquilani (Fiorentina), Romulo (Verona)
Napadači: Mario Balotelli (AC Milan), Antonio Cassano (Parma), Alessio Cerci (Torino), Ciro Immobile (Torino), Giuseppe Rossi (Fiorentina), Mattia Destro (AS Roma), Lorenzo Insigne (Napoli)
Najveća zvijezda: Andrea Pirlo. Juventusov genije jednostavno odbija da ostari i iz dana u dan je bolji. Zvijezda vodilja u klubu i reprezentaciji, gdje svoje saigrače godinama čini boljima nego što jesu i diktira tempo igre. Fudbalski Mocart je najavio kako će mu ovo biti oproštajno prvenstvo od reprezentacije, i očekujemo od njega da u svojim posljednjim mečevima za selekciju zablista i pokaže zašto je jedan od najboljih playmakera u historiji igre.
Zvijezda u usponu: Ciro Immobile. Čovjek čije se prezime može prevesti „slabo pokretan“, Ciro demantuje i igra najbolju sezonu u životu. Italijani u njemu vide novog Paola Rossija.
Urugvaj
La Celeste su ekipa koju je uživanje gledati, i koja ima najviše simpatija neutralnih fanova. Aktuelni prvaci Južne Amerike igraju tipični latinoamerički romantični srčani fudbal, ali na atipičan način, iz razloga što na sredini ne posjeduju fudbalske znalce koji možda ne umiju podvaliti loptu kao što bi Pirlo ili Xavi uradili iz šale, ali zato trkom i spartanskom upornošću kompenzuju manjak talenta.
Talenat je ono što se može u pravom smislu te riječi etikirati napadačkom trozupcu Suarez – Cavani – Forlan, a ovaj posljednji da je samo tri ili četiri godine mlađi nedvojbeno bi se moglo reći da govorimo o jednom od najboljih napada na prvenstvima svih vremena.
Također, odbrana u kojoj igraju Diego Godin, Diego Lugano i Martin Caceres je sigurno respektabilna, ali često ostaje naprijed, što brža selekcija kažnjava iz kontra napada. Urugvaj se neočekivano teško plasirao na Mundijal
Ipak vjerovatno najveća snaga ovog tima jeste da je većina igrača na okupu od 2007. godine, i da znaju kako čovjek do njih diše, što su pokazali uspjesima na SP 2010. godine, Coppa America 2011. godine i prošlogodišnjem Kupu konfederacija.
Urugvaj je na generalnoj probi u Brazilu da može igrati sa svima, u polufinalu su ispali od kasnijeg osvajača Kupa i domaćina Brazila rezultatom 2:1, a pitanje je šta bi bilo da Forlan nije promašio penal u uvodnim minutama meča. Kasnije su nakon penala poraženi i u meču za treće mjesto protiv Italije.
Ono za šta strahuju Urugvajci jeste povreda i operacija njihovog najboljeg igrača Luisa Suareza, koji je upitan za početak Mundijala, ali selektor Oscar Tabarez smiruje i govori kako će El Pistolero u potpunosti spreman dočekati smotru najboljih svjetskih selekcija.
Taberez je čovjek koji ne odustaje od ideje da Urugvaj mora igrati 4-3-3, što mu zamjeraju u zemlji budući da smatraju kako ponekad La Celeste ne mogu da postignu golova koliko ih prime iz kontranapada. Na takve stvari se ovaj iskusni stručnjak ne obazire, i kako su njegovi igrače jednostavno previše dobri da bi igrali defanzivnije. Nepotpuni sastav Urugvaja za prvenstvo:
Golmani: Fernando Muslera (Galatasaray), Martín Silva (Vasco Da Gama), Rodrigo Muñoz (Libertad)
Defanzivci: Diego Lugano (West Bromwich), Diego Godin, José María Giménez (Atlético Madrid), Martin Cáceres (Juventus), Maximiliano Pereira (Benfical), Jorge Fucile (Porto), Sebastián Coates (Liverpool)
Vezni igrači: Egidio Arevalo-Rios (Morelia), Walter Gargano (Parma), Diego Pérez (Bologna), Sebastián Eguren (Palmeiras), Álvaro González (Lazio), Alejandro Silva (Lanus), Álvaro Pereira (São Paulo), Cristian Rodríguez (Atlético Madrid), Gastón Ramírez (Southampton), Nicolás Lodeiro (Botafogo)
Napadači: Edinson Cavani (PSG), Luis Suárez (Liverpool), Diego Forlán (Cerezo Osaka), Abel Hernández (Palermo), Cristian Stuani (Espanyol).
Najveća zvijezda: Luis Suarez. Najbolji igrač Premier lige u protekloj sezoni koji je gotovo sam odveo Liverpool na korak do naslova prvaka Engleske. Ima problema sa povredom, ali iskreno se svi ljubitelji fudbala nadaju da će biti spreman za prvenstvo.
Zvijezda u usponu: Abel Hernandez. Fudbaler koji je šmekerski odbio poziv Juventusa i Intera prošle sezone i ostao u Palermu koji je ispao u Seriju B prošle sezone. Igrač koji će vjerovatno biti novi član trozupca urugvajske reprezentacije kada se Forlan oprosti.
Selektor: Oscar Tabarez
Kostarika
Kostarika je jedna od dvije reprezentacija iz CONCACAF zone koja se ovoga puta provukla na završnicu Svjetskog prvenstva u Brazilu, budući da su dva od četiri mjesta gotovo uvijek osigurana za Meksiko i SAD.
Egzotična selekcija koja ide na put u Brazil lišena bilo kakvih ambicija, u želji da se nadigrava protiv tri svjetska prvaka, i ukoliko otkinu bod to će za njih biti dovoljan uspjeh. Ipak, to ne znači da u ovoj selekciji igraju totalni anonimusi, činjenica da su porazili Meksiko u okviru kvalifikacija jeste respektabilna, ali konkurenti u grupi su jednostavno prejaki.
Ipak, ova Kostarika nije reprezentacija čija imena igrača su poznata samo pasioniranim sakupljačima Panini sličica, i ima nekoliko fudbalera koji bi od naredne sezone mogli igrati u jačim klubovima u odnosu na trenutne
Za naše ljubitelje fudbala vjerovatno najpoznatije ime je Joel Campbell, momak koji je u dresu Olympiakosa postigao onaj eurogol Manchester Unitedu u Ligi prvaka ove sezone, te Bryan Ruiz, Fulhamov igrač koji igra na pozajmnici u PSV-u.
Zanimljivo je da Kostarika igra sa tri stopera, i dva igrača koji u zavisnosti od okolnosti se pridodaju napadu ili odbrani.
Selektor Jorge Luis Pinto je drugi put na kormilu Kostarike, sa kojom je izborio dva prvenstva svijeta, ali će ovo biti prvo na kojem će voditi reprezentaciju, budući da je neposredno prije početka SP 2006. u Njemačkoj otpušten.
Najveća zvijezda: Keylor Navas. Bez obzira šta Ruiz i Campell urade, ovaj čovjek je sigurno najpopularniji kostarikanski fudbaler proteklih godinu dana. Iza sebe ima fantastičnu sezonu u Levanteu, proglašen je najboljim golmanom španske La Lige, i upravo je on čovjek koji bi svojoj ekipi mogao donijeti barem bod na prvenstvu.
Zvijezda u usponu: Joel Campbell. Još jedno otkriće Arsenea Wengera, ali sadašnji igrač Olympiakosa. Iza sebe ima dobru sezonu u grčkom prvenstvu i Ligi prvaka, i postoji mogućnost da se vrati u Arsenal nakon prvenstva.
Selektor: Jorge Luis Pinto
ZADNJE VIJESTI IZ Sport Vijesti
