USK i dalje je prvi u Bosni i Hercegovini, po broju zaostalih te za sigurnost i život ljudi opasnih neeksplodiranih mina. Primarni uzrok tome jeste što je proces deminiranja veoma skup, a godinama unazad, nisu ulagana nikakva sredstva. Ukoliko se nešto radikalno ne poduzme po ovom pitanju, završetak protuminskog djelovanja u našoj zemlji, planiran do kraja 2027. godine, trajat će mnogo duže. Za sada, svi projekti se uglavnom realiziraju uz pomoć donacija stranih vlada i organizacija… Tako se u Unsko-sanskom kantonu, zahvaljujući nesebičnoj podršci ambasada SAD-a i Japana, trenutno vrši deminiranje više minsko – sumnjivih površina. Najviše aktivnosti provodi se u gradu Bihaću. Jedan od lokaliteta je brdo Debeljača, koje je vazdušnom linijom od grada, udaljeno nepunih dva kilometra. Riječ je o površini, veličine 823.000 kvadratnih metara, na kojoj rade dva manuelna tima. Plan je izvršiti 4 ciljane i 6 sistematskih istraga. Sa radovima se počelo 18. februara, a njihov završetak se očekuje krajem aprila.
Iste aktivnosti vrše se i na području NP ‘Una’ i Grabeža, a izvođači radova su Federalna uprava Civilne zaštite, ‘STOP MINE’ i NN Niša. Projektom je obuhvaćen Radoč u Bužimu, koji će po njihovom završetku, biti treća općina bez mina u USK-u. Radi se i u Fajtovcima kod Sanskog Mosta, a u Bosanskoj Krupi na dionici puta Grmuša – Mali Radić.
Na osnovu prikupljenih dokaza miniranosti, u Bosni i Hercegovini je urađena procjena, prema kojoj se, u USK, nalazi još najmanje 20.000 zaostalih mina. Uprkos tome, u Regionalnom uredu BH MAC-a primjećuju da građani i dalje zanemaruju jasno istaknute minske znakove, i svjesno ulaze u sumnjivo opasna područja. Apeluju na sve, da to više ne čine, jer pored vlastitog, ugrožavaju i tuđe živote.