Prošlo je 76 godina od ustanka Krajišnika, poznatog kao Cazinska buna, koji je izbio kao odgovor seljaka i zemljoradnika na prevelike obaveze nametnute tadašnjem državnom sistemu. Neimaština, glad i suša obilježili su pedesete godine prošlog stoljeća, a narod Cazinske krajine više nije mogao podnositi otkupne namete koje nije imao čime ispunjavati. Pobuna je brzo ugušena, uz likvidacije, suđenja i protjerivanja, ali je ostala simbol borbe za prava običnog čovjeka.
Hazim Beganović iz Liskovca, koji je u vrijeme bune imao sedam godina, prisjeća se teških dana i siromaštva koje je vladalo među stanovništvom.
„To je bila neimaština, bili smo željni svega. Mi smo mislili da možemo pojesti ćasu onoga šećera, a ja ga nisam pojeo, vrlo malo, zasitio se od dragosti“, govori Beganović, prisjećajući se trenutka kada su djeca provalila u malu seosku prodavnicu i uzela šećer.
Godinama su šutnja i strah skrivali pravu istinu o Cazinskoj buni, sve do devedesetih godina kada je otvoren dio arhivske građe nekadašnje UDBE. Prema dostupnim podacima, od 720 ustanika, 14 ih je ubijeno, 18 osuđeno na smrt, dok je 115 porodica prisilno raseljeno.
Svjedok događaja Fehim Ćoralić ističe da je upravo prisilni otkup bio glavni razlog pobune.
„Više otkupa nije bilo jer je to bio razlog, tako da ovi što su izgubili živote u bitki, što su bili po zatvorima, nisu džabe se pobunili“, kaže Ćoralić.
Gradonačelnik Cazina Nermin Ogrešević naglašava da je Cazinska buna ostavila dugoročne posljedice na cijelu Krajinu.
„Na neki način, od pedesetih godina pa do proglašenja nezavisnosti Bosne i Hercegovine, Cazin je osjećao posljedice tog događaja. U biti, Cazinska buna bila je reakcija na glad i neimaštinu“, poručio je Ogrešević.
Iako je tadašnja vlast bunu okarakterisala kao kontrarevolucionarno djelovanje, ustanici su uglavnom napali nekoliko zemljoradničkih zadruga i razoružali dio milicije. Zbog toga su mnogi godinama ispaštali, a sjećanje na Cazinsku bunu danas se čuva kroz godišnje manifestacije koje podsjećaju na borbu Krajišnika za dostojanstvo i pravo na život.
