„ Mnogo će cvijeća sa mirisom i ponosom doći Tebi, Ali za nas je vrijeme berbe prošlo; i cijele tamne noći nemamo svoje ruže,ostao je samo BOL“ ( Tagora)
Danas se navršila 7. godina od smrti našeg dragog Mirsada Okanovića- Tuma jednog od tvoraca i urednika Velkatona. Ima jedna izreka koja kaže “Smrt ne postoji. Ljudi umiru tek kad ih svi zaborave.” Dragi naš Mirso, toliko si toga ugradio u naš Velkaton da se to jednostavno nemože zaboraviti.
I ovog trenutka naviru brojna sjećanja i uspomene na sve ono što je ostalo iza nas u burnoj prošlosti u kojoj smo odoljevali svim izazovima. Bilo je je to nešto što je sviju nas nosilo i bodrilo da ne posustamo i da izdržimo sve izazove vremena koje je sa sobom nosilo nevjerovatna događanja. Bogatstvo sviju nas u tom teškom vremenu bilo je upravo ono što nas je i nosilo a to je neshvatljiva upornost i jedinstvo koje je vladalo među svima nama u Velkatonu. Kad nam je bilo najteže Ti si taj bio koji je prvi hvatao gitaru i počinjala je pjesma koja nas je bodrila. A kad spominjemo gitaru, sjećam se onih dana kad je naš orkestar vodio nenadmašni Ismet Alajbegović Šerbo, uvijek mi je govorio molim te, Mirso mora da svira gitaru, niko nema taj osjećaj i tah hvat i udarac kao Mirso. Ova mala priča prostrujala mi je kroz glavu na današnji dan ,na dan, prije sedam godina, kad si nas zauvijek napustio . . Svi su tužni i tvoje kolege i prijatelji i svi oni sa kojima si se družio.Tvoj neobičan osmjeh kojim si nas plijenio i danas nas nosi i neda da tonemo i zato si uvijek sa nama i u našim srcima, jer tu i jeste mjesto za našeg Mirsu .
TVOJ VELKATON
ZADNJE VIJESTI IZ USK
