Kraljica Elizabeta II ostaje monarh koji je najduže vladao, piše Insider. Drugi kraljevi i kraljice nisu imali priliku da uživaju u istoj dugovječnosti.
Promjene političkih prilika, građanski nemiri i širenje demokratije, dovelo je do ukidanja monarhije u mnogim zemljama tokom posjlednjih nekoliko vjekova.
Francuska monarhija se završila Francuskom revolucijom
Francuski kalj Luj XVI preuzeo je presto 1774. godine, ali nestašice hrane i nevolje sa ekonomijom izazvale su masovnu pobunu u vidu Francuske revolucije 1789. godine. Monarhija je i zvanično bila ukinuta 1792. godine. Kralj Luj i njegova žena, Marija Antonaeta, bili su uhapšeni i, na kraju, pogubljeni giljotinom.
Portugalska kruna “pala” 1910. godine
Manuel II bio je posljednji kralj Portugalije, a vladao je od 1908. godine, pa dok država nije postala republika, 1910. godine. On je, neočekivano, postao kralj u svojoj 18. godini, nakon što su njegovi otac i stariji brat ubijeni u Lisabonu. Manuel je pobjegao u London kada je izbila revolucija 1910. godine.
Car Vilhelm II bio je posljednji car Nemačke i kralj Pruske
Vilhelm II, unuk kraljice Viktorije, postao je car nakon smrti svog oca 1888. godine. Niz javnih grešaka i nenamjenskih troškova tokom Drugog svetskog rata, doveli su do njegove abdikacije 1918. godine. Abdikacija je najavljena i prije nego što je on, uopšte, pristao na to. Ostatak života je proveo u izgnanstvu u Holandiji.
Pad Osmanskog carstva
Kada su Osmanlije poražene u Prvom svjetskom ratu, većina njihovih teritorija podjeljena je između: Britanije, Francuske, Grčke i Rusije, po Lozanskom ugovoru. Titula osmanskog sultana ukinuta je 1922. godine, a Velika narodna skupština proglasila je Tursku republikom, 1923. godine.
Od kralja do premijera
Simeon Saks-Koburg Gota, posljednji kralj Bugarske, jedan je od rijetkih članova monarhije koji su izabrani i za premijera u demokratskoj vladi.
Simeon Saks-Koburg Gota bio je posljednji kralj Bugarske. Komunistički puč 1944. godine, doveo je do ukidanja monarhije 1946. godine. Nakon što je napustio egzil u Madridu, vratio se u Bugarsku 2001. godine i formirao sopstvenu političku partiju i izabran je za premijera.