Ured općinskog pravobranitelja u Bosanskoj Krupi zatražio je da se državna imovina nekadašnjeg giganta ŠIP Una konačno vrati u posjed države i uknjiži na vlasnika – Općinu Bosanaka Krupa. Nakon rata i najezde poratnih navodnih investitora od te su imovine ostale samo ruševine, ali i zemljište na najboljoj lokaciji u poslovnoj zoni. Iz tih se nekretnina raznim mešetarenjima i sumnjivim hipotekama godinama pokušava izvući veliki novac.
Prije agresije ŠIP Una Bosanska Krupa zapošljavao je oko 2.000 radnika. A poslije su došli ulagači, pa su se, prisjeća se Sulejman Bešić, svi ponadali i oporavku. No, vremenom ih je posao dobilo samo stotinjak, a danas od mješovitog poduzeća UNA OM, koje su s državnom tvrtkom formirali talijanski ulagači, više nema ničeg osim zapuštenoga zemljišta, na najboljoj lokaciji, i nezbrinutih radnika.
Neki imaju dovoljno godina starosti, drugi dovoljno staža, ali nemaju dovoljno godina, ima ih i kojima staž nije uvezan, niko od njih ne može u penziju, oni su na području Bosanske Krupe najugroženiji, navodi Sulejman.
Vlasnica stranog kapitala, poduzetnica iz Italije, Austrije ili s hrvatskog Brača, ovisno o adresi koju daje, Lucija Vlahović za propast optužuje krajiške majstore korupcije. “Tu tvrtku su ugušile Unsko-sanske šume svojim reketom, ucjenama, nisu dali trupce, zatim i uprava Unsko-sanskog kantona”, tvrdi Lucija.
Činjenica jest da je Đevad Muslimović, sad već bivši direktor Unsko-sanskih šuma, zbog sumnje da je reketirao krajiške drvoprerađivače neko vrijeme čak bio i u pritvoru. No, nisu gospodari oblovine jedini krivci za ovu priču, tvrdi općinski pravobranitelj Himzo Ezić, dodajući kako je UNA OM školski primjer gospodarskog kriminala – od vrednovanja osnivačkog kapitala do modela po kojem nevlasnik, s prava korištenja, podiže hipotekarne kredite na teret državnoga zemljišta.
“Ovdje se očito išlo s namjerom da se dođe do nekretnina i zemlje. One su jednostavno, bez obzira na to što je postojalo rješenje o korištenju, stjecanju prava korištenja, i dalje je zemlja općinska, odnosno državna, na njoj se ko zna kojim radnjama stavljala hipoteka”, navodi Ezić.
“Ako smo davali zalog, zalog je bio samo oprema, imali smo veliki broj sušara, parionica, kamion, mašina za preradu drvene građe, puno toga smo imali. To je bilo garancija, nikad nismo davali zemljište”, tvrdi Lucija.
No, pravomoćna rješenja Općinskoga suda u Bosanskoj Krupi dokazuju kako je hipotekom opterećivano upravo zemljište, i to u više navrata: 2005, 2006, 2007. u korist komercijalne banke, a posljednji put – 2009, u vrijednosti od oko milijun i 250 tisuća maraka, i to s kamatom od 12 posto, u korist Lucije Vlahović.
“Jesu li dolazili ti krediti ili ne, jesu li on bili fiktivni ili nisu, ja sam spreman da javno kažem i da za to odgovaram da se u ovom konkretnom slučaju radi o tzv. u teoriji poznatim fiktivnim hipotekama”, tvrdi Ezić.
Na potezu je pravosuđe koje konačno treba pretresti cijelu priču i utvrditi tko je sve za što i u kojoj mjeri odgovoran.
ZADNJE VIJESTI IZ USK Vijesti
