Proces reformi je za određene bolan ali neophodan za sve. Bilo bi puno bolnije bez rezova i ako se nastavi upravljati kao do sada. U odnosu na protraćenu proteklu deceniju, po pitanju sprovođenja ekonomskih reformi, teško da može biti gore i besmislenije. Od najnaprednije zemlje u regionu u procesu EU integracija prije samo 10-15 godina BiH je postala predmet viceva u briselskim kuloarima dok su svi drugi napredovali, tako da mislim da gore ne može, poručio je, između ostalog, u razgovoru za Vijesti.ba ekonomski stručnjak Erol Mujanović.
VIJESTI.BA: Novi Zakon o radu FBiH izazvao je velike polemike u javnosti. Predstavlja li on iskorak ili je, pak, poguban za radnike, kako to sindikati tvrde?
MUJANOVIĆ: Mislim da veliki dio polemike proizilazi iz političkih nesuglasica među partijama, nego što je to posljedica rasprave o samom Zakonu u radu. U svakom slučaju za radnike, dakle za osobe koje rade i doprinose, ne radi se ni u kojem slučaju o pogubnom tekstu. Pogubno za BiH ekonomiju je bilo imati prethodni Zakon o radu koji je u velikoj mjeri sputavao poslodavce.
Zakon će ostati živa materija i biće i dalje podložan promjenama odnosno dopunama i poboljšanjima koja se pokažu kao potrebna nakon sprovođenja ovog zakona u praksi.
VIJESTI.BA: Zakon o radu dio je reformskog paketa. U tom smislu, koliki je njegov značaj za evropske integracije BiH?
MUJANOVIĆ: U slučaju BiH značaj ovog zakona je jako velik kratkoročno iz razloga što je EU veoma umorna od praznih obećanja svih domaćih vlasti i napokon se radi o prvom konkretnu koraku koji je uslijedio nakon postignutog dogovora o reformskom paketu. Drugim riječima radi se o dugo očekivanom koraku naprijed od strane domaćih vlasti i koji će naići na veoma pozitivan stav u Briselu. Dugoročno gledajući, Zakon o radu je samo jedna od brojnih mjera i potrebno je još sprovesti mnogo aktivnosti u drugim oblastima kako bi efekat reformi počeo da se osjeti na različitim razinama.
VIJESTI.BA: Čini se da su najsporniji dio novog zakona bili kolektivni ugovori. Sindikat ne pristaje da se oni ograniče, dok poslodavci ne žele da kolektivni ugovori traju neograničeno. Je li moguće iznaći rješenje kojim bi bile zadovoljne obje strane? Šta je kompromis?
MUJANOVIĆ: Mislim da će u praksi odgovor na ovo pitanje doći kao trgovina koja će ovisiti o pregovaračkim vještinama i o pregovaračkoj snazi obje strane. Nisam siguran da se može naći rješenje koje može istinski zadovoljiti obje strane, ali nigdje ni ne piše da obje strane moraju biti zadovoljne prilikom sprovođenja ovog domaćeg zadatka za BiH vlasti.
VIJESTI.BA: Nerijetko se kaže da novi Zakon o radu otvara mogućnost za nova zapošljavanja, ali i za strane investicije. Podržavate li ove teze? Pojasnite nam svoj stav.
MUJANOVIĆ: Poslodavcima je teško donijeti odluku o zapošljavanju ukoliko je eventualni prekid tog ugovora teško moguć ili izrazito skup. U tom kontekstu svaka dodatna fleksibilnost na tržištu rada je dodatna stimulacija za poslodavca da zaposli osoblje kao i za kompanije da se odluče na ulaganja u BiH i na pokretanje biznisa. Brojne su domaće kompanije koje imaju rast potražnje, posebno za izvoz, ali koje se ne usuđuju primiti nove radnike upravo zbog previše rigidnog i zastarjelog pravnog okvira. Ovaj Zakon o radu su zdušno podržale uglavnom sve izvozvno orijentirane kompanije iz BiH što je jedan od najboljih pokazatelja da se mogu očekivati i nova zapošljavanja i nove strane investicije. Samim tim i moj odgovor je da.
VIJESTI.BA: Zakon o radu podigao je mnogo prašine u javnosti, a samo je jedan dio reformske agende. Šta očekujete u nastavku kada su u pitanju reformski zakoni?
MUJANOVIĆ: Ovo je prije svega pitanje za političare. Ono što očekujem kao građanin jeste i da se poboljša sprovođenje zakona. Ono što se može očekivati od lidera međunarodne zajednice u BiH jeste da se pritisak na domaće političare nastavi i da BiH konačno opet napreduje na putu EU integracija. Proces reformi je za određene bolan ali neophodan za sve. Ne vidim zaista nikakvu moguću alternativu niti drugi izbor. Domaće vlasti, prethodne, sadašnje ili buduće, će zadugo ako ne i uvijek ovisiti o finansijskoj podršci međunarodne zajednice i u tom kontekstu nepojmljivo mi je tražiti i očekivati stotine miliona eura pomoć, a ne sprovoditi ono što kreditori budu zahtjevali. To je takođe jedan od razloga zašto mislim da nema alternative putu EU integracija i sprovođenja dogovorenog reformskog paketa.
Šire gledajući, i ne stavljajući u pitanje ispravnost puta EU integracija za BiH kao jedinog smislenog rješenja i boljeg od svih izvodivih alternativa, ono što smeta svakom kritičkom umu jeste gubitak kormila na vlastitom brodu jer je BiH u velikoj mjeri izgubila slobodu odlučivanja u „vlastitoj kući“ i isto je sa entitetima. Umjesto izbora ekonomske nezavisnosti i slobode, jer BiH kao zemlja obiluje brojnim resursima deficitarnim širom Evrope, pravili su se pogrešni potezi zasnovani na pohlepi individualaca i donosile su se pogubne odluke za ekonomski razvoj države i entiteta. Stoga se danas plaća potpuno logična i očekivana cijena koja je posljedica dvije decenije kratkovidnosti. U stanju potpune finansijske ovisnosti orkestar zvani „vlasti“ mora da svira onako kako dirigenti zahtijevaju. Već viđeno mnogo puta širom svijeta i slična situacija će biti za svaku narednu vlast.
VIJESTI.BA: Kada govorimo o reformskim zakonima, konstantno se ističe da nas čekaju bolni rezovi. U kojim segmentima će to biti najizraženije? Kako će se konkretno odraziti na život građana?
MUJANOVIĆ: Za početak, bilo bi puno bolnije bez rezova i ako se nastavi upravljati kao do sada. U odnosu na protraćenu proteklu deceniju, po pitanju sprovođenja ekonomskih reformi, teško da može biti gore i besmislenije. Od najnaprednije zemlje u regionu u procesu EU integracija prije samo 10-15 godina BiH je postala predmet viceva u briselskim kuloarima dok su svi drugi napredovali, tako da mislim da gore ne može.
Što se tiče segmenata i rezova koje spominjete, jasno je naznačeno šest oblasti koje su predmet reformi i u kojima treba djelovati ali istovremeno. Kupovna moć bi mogla u prosjeku opasti u prvih par godina ali uz nadu njenog povećanja u srednjem roku, i učeći pažljivo na grčkom slučaju.
Takoođe, kako će se cijeli proces odraziti na građane će zavisiti o najmanje tri važna faktora. Prvo, koliko se građani sami poistovjete sa i preuzmu vlasništvo nad procesom reformi toliko će taj proces i biti uspješan jer u tom slučaju građani su ti koji će pozvati lidere na odgovornost. Ako čekaju da neko drugi za njih obavi taj posao dugo će čekati jer niko nema veći interes od njih samih da se situacija poboljša. Drugo, ishod procesa i uticaj na svakodnevnicu građana će ovisiti i o tome za koga građani glasaju na izborima u narednih par godina. Pod tri, uticaj na svakodnevnicu građana će ovisiti i dijelom kakve priče i sami mediji ističu i prenose. Da li će se podvlačiti svijetli i uspješni primjeri poduzetništva i razvoja stvarajući pozitivnu dinamiku i motivaciju koje se šire, ili će nastaviti biti najstaknutija crna hronika i druge negativne priče koje šire strah i sputavaju kreativnost, to će takođe uticati na život građana. I jedno i drugo su oko nas, ali zavisi na šta se većina bude fokusirala i tu je uloga medija važna.
Proces sveobuhvatnih reformi je manji broj zemalja riješio na vrlo uspješan, inteligentan i elegantan način (na primjer Estonija i Litvanija), a veći broj zemalja je upao u još teže probleme zbog nekonzistentnosti u pristupu tako da mnogo je toga u našim rukama.
Razgovarala: Nevena Šarenac
(Vijesti.ba)
ZADNJE VIJESTI IZ Bosna i Hercegovina Vijest dana
