Prema procjeni norveških eksperata, van Bosne i Hercegovine živi oko 1,4 miliona građana koji svoje porijeklo vežu za BiH, a koji su uglavnom izbjegli tokom agresije. Marko Valenta i Sabrina Ramet sa norveškog Univerziteta za nauku i tehnologiju procijenili su da oko 38 posto Bosanaca i Hercegovaca i njihovih potomaka ne živi u matičnoj zemlji. Ipak, pored činjenice koja opisuje masovnu emigraciju iz Bosne i Hercegovine ‘90-ih godina prošlog vijeka, radovi čija je tema taj aspekt demografije vrlo su šturi, čak i na evropskom nivou. “Ako se u obzir uzme obim selidbe iz BiH i u nju, količina literature o toj temi je razočaravajuće mala” rekao je Marek Kupiszewski iz evropskog Formua za izučavanje populacija i migracija. Ipak, norveški stručnjaci pokušali su uokviriti brojke koje je u startu izuzetno teško sakupiti.
Različiti brojevi
Za početak, veliki broj imigranata otišao je iz BiH poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma, a istraživanje iz 2002. godine, koje su sprovele Ujedinjene nacije, govori o čak 90.000 građana koji su svoj život odlučili nastaviti izvan domovine. Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma u BiH se vratilo oko 480.000 stanovnika do 2005. godine, dok je oko 220.000 izbjeglica napustilo svoje prvobitne države uputivši se u treće zemlje. Prema istom izvještaju UN-a, države sa najviše građana koji svoje porijeklo vode iz BiH su Srbija, Crna Gora, Hrvatska, Austrija i Švedska. Pretpostavlja se da se broj stanovnika bh. porijekla stabilizovao – 130.000 u Srbiji i Crnoj Gori (podaci za obje zemlje), 60.000 u Hrvatskoj, 70.000 u Austriji i 50.000 u Švedskoj. Izvještaj ambasada i konzulata Bosne i Hercegovine, koji datira iz 2008. godine, govori o drugačijim podacima. Građana bh. porijekla koji žive u Austriji ima dvostruko više nego u saopštenju UN-a iz 2005. godine – oko 130.000. Podaci za ostale države su približno jednaki, a sve se svodi na cifru od na početku spomenutih 1,4 miliona stanovnika bh. Porijekla. Još jedna od poteškoća u brojanju građana bh. porijekla ogleda se identifikaciji bosanskih Srba i bosanskih Hrvata. Na taj se problem uglavnom nailazi u Njemačkoj, gdje se prema procjenama iz 2008. godine nalazi oko 150.000 stanovnika bh. porijekla.
Nova domovina
Integracija Bosanaca i Hercegovaca je, prema izvještajima iz 2008. i 2009. godine, među najuspješnijim od svih imigrantskih grupa. Iako politike bosanskohercegovačkih zajednica u svijetu rijetko dostižu visok društveni nivo, one ne prezaju od političkog i društvenog (ekonomskog) angažmana u svojim novim državama i u novim društvenim sistemima. Pokazatelj toga jeste jedan od najvećih svjetskih transfera novca prema matičnoj državi, što potvrđuje Međunarodna organizacija za migracije (IOM) u profilu koji se tiče Bosne i Hercegovine. Prema izvještaju popisa stanovništva u Sjedinjenim Američkim državama iz 2001. godine, među imigrantima iz istočne Evrope tri grupe se ističu u svom integracionom napretku u obliku prihvatanja engleskog jezika, a to su Bjelorusi, Moldavci i Bosanci. Prema tom podatku, 2,9 posto bh. imigranata u svojim domovima govori isključivo engleski jezik. U SAD-u se prema istom popisu nalazi približno 120.000 stanovnika bh. porijekla. Najveće zajednice se nalaze u St. Louisu, Chicagu, Detroitu, New Yorku, Jacksonvilleu, Atlanti i Phoenixu. Utjecaj Bosanaca na lokalnu kulturu u tim gradovima je itekako primijetan. U St. Louisu postoji kvart koji je popularno nazvan Little Bosnia (Mala Bosna), u tom gradu odnedavno stoji replika sarajevskog Sebilja, a u Chicagu su prije 100 godina, ako je suditi prema riječima tamošnjeg imama Senada Agića, Bosanci izgradili prvu džamiju u državi Illinois.
ZADNJE VIJESTI IZ Bosna i Hercegovina Vijest dana Vijesti
