Još 2012. godine u Unsko-sanskom kantonu je dogovoren mehanizam za borbu, ali i prevenciju nasilja nad ženama i općenito nasilja u porodici. U sklopu tog mehanizma u Krajini postoji samo jedna sigurna kuća, a potrebe su nažalost veće. Ovim se nastoji prevenirati nasilje, a pored civilnog sektora u njemu sudjeluju i kantonalne institucije.
Projekat prevencije nasilja u porodici Udruženje „Žene s Une“ provodi već treću godinu, u saradnji s partnerima iz sedam evropskih zemalja. “Krajnji rezultat je mreža organizacija civilnog društva jugoistočne Evrope koja pruža socijalne usluge različitim ranjivim kategorijama, a među njima su i žene žrtve nasilja u porodici”, kaže Aida Behrem, izvršna direktorica Udruženja.
U prevenciji porodičnog nasilja, civilni sektor se udružio s kantonalnim institucijama, i to ministarstvima pravde, zdravstva i socijalne skrbi, obrazovanja, te policijom. “Ukoliko primijete nasilje u porodici, naprimjer, na ženi koja se javi doktoru, dom zdravlja je u obavezi obavijestiti socijalni rad, MUP i da onda organi obave svoj dio posla”, pojašnjava Jasminka Topić, predsjednica Koordinacionog odbora za ravnopravnost spolova Vlade USK-a.
Prevencija nasilja je najbolji put ka rješavanju problema porodičnog nasilja, međutim zbog još prisutnog patrijahalnog odnosa, ali i ekonomske ovisnosti o nasilniku, taj proces je spor. Sigurna kuća za žrtve je trenutno jedini izlaz iz nasilničkog okruženja. “Izostala je podrška sa federalnog nivoa. Ali novi zakon je u izradi i nadam se da će to poboljšati”, navodi Ibrahim Kajtazović, ministar zdravstva i socijalne skrbi u Vladi USK-a.
O konkretnim statistikama kad je riječ o broju žrtava porodičnog nasilja u Unsko-sanskom kantonu ne može se govoriti, jer žrtve vrlo često nasilje ne prijavljuju, ali i okolina ne prepoznaje, pa edukaciju i učenje o nenasilničkom ponašanju, treba intenzivno započeti još u predškolskom dobu.