Danas se navršava devet godina otkako je Evropski sud za ljudska prava u Strazburu donio istorijsku presudu u slučaju Sejdić i Finci.
Dervo Sejdić i Jakob Finci, pripadnici romske, odnosno jevrejske manjine u Bosni i Hercegovini, 2006. godine su, u skladu s članom 34. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, podnijeli tužbu protiv Bosne i Hercegovine Evropskom sudu za ljudska prava zbog nemogućnosti da se kandiduju za članove Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH i Predsjedništva BiH.
U decembru 2009. godine Sud je presudio u korist tužitelja i naložio državnim organima da isprave takvo stanje koje je u suprotnosti sa evropskim tekovinama.
Sud je ocijenio kako uskraćivanje prava pripadnicima tzv. nekonstitutivnih naroda, odnosno onim građanima koji se ne izjašnjavaju kao Srbi, Hrvati ili Bošnjaci, da se kandiduju za poziciju člana Predsjedništva BiH ili u državni Dom naroda predstavlja kršenje ljudskih prava. Prema presudi, s izmjenom Ustava BiH mora se promijeniti i Izborni zakon kako bi se takvim osobama omogućilo kandidovanje.
Ništa od toga do danas nije provedeno.
U godinama koje su uslijedile neposredno nakon njenog donošenja, presuda je isticana je kao jedan od zahtjeva koje je neophodno ispuniti kako bi BiH ostvarila uslove za približavanje članstvu u Evropskoj uniji.
Ponukana brojnim neuspjelim pokušajima da se postigne dogovor, EU je u međuvremenu pokušala primijeniti drugačiji pristup, gurajući u prvi plan ekonomske kriterije kao uslov za dobijanje kandidatskog statusa, dok je implementacija presude Sejdić i Finci i dalje na čekanju.