Šezdeset i osam osoba poginulo je na današnji dan 1994. godine kada je agresorska granata sa položaja Vojske Republike Srpske i srpskih paravojnih formacija ispaljena oko 12:30 sati sa položaja sela Mrkovići pala na pijacu Markale u centru Sarajeva.
Masakr na Markalama predstavlja jedan od najtragičnijih događaja tokom opsade Sarajeva i agresije na Bosnu i Hercegovinu.
U kukavičkom napadu 5. februara 1994. godine je ubijeno 68 nedužnih civila, dok su 142 osobe ranjene.
Među žrtvama su bili muškarci, žene, starije osobe, ali i mladi ljudi koji su, uprkos svakodnevnom granatiranju i snajperskoj vatri, pokušavali kupiti hranu i osnovne namirnice. Pijaca Markale bila je jedno od rijetkih mjesta gdje su građani mogli nabaviti hranu, zbog čega je često bila prepuna ljudi.
Masakr na Markalama često se posmatra i u širem kontekstu sistematskog terorisanja građana Sarajeva tokom opsade.
Posljednjih godina u javnosti su se pojavila istraživanja o tzv. “Sarajevo safariju”, odnosno navodima da su pojedini strani državljani, uz posredovanje pripadnika agresorskih snaga, plaćali da bi došli na položaje oko grada kako bi pucali na civile.
Iako su ove tvrdnje još uvijek predmet istraga i historijskih istraživanja, one dodatno oslikavaju razmjere brutalnosti kojoj su Sarajlije bile izložene. Tragedije poput Markala ostaju jedan od najupečatljivijih simbola stradanja civila i podsjetnik na potrebu potpunog rasvjetljavanja svih zločina počinjenih tokom opsade Sarajeva.
Opsada Sarajeva, koja je trajala od 1992. do 1995. godine, bila je najduža opsada jednog glavnog grada u modernoj historiji. Građani Sarajeva živjeli su bez redovne struje, vode i grijanja, dok su svakodnevno bili izloženi granatiranju i snajperskom djelovanju.
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u presudama protiv visokih vojnih i političkih dužnosnika Republike Srpske utvrdio je odgovornost za granatiranje Sarajeva, uključujući i napade na pijacu Markale.
Na mjestu stradanja danas se nalazi spomen-ploča, a svake godine 5. februara porodice žrtava, građani Sarajeva i brojne delegacije odaju počast ubijenim civilima.
Masakr na Markalama simbolizira patnju građana Sarajeva tokom rata, ali i snagu i istrajnost njegovih građana koji su, uprkos svakodnevnim stradanjima, uspjeli sačuvati duh grada i vjeru u mir.
Danas u 12:00 sati bit će obilježen Dan sjećanja na sve ubijene i ranjene građane Sarajeva u periodu 1992-1995. Delegacija Kantona Sarajevo, zajedno s delegacijama drugih nivoa vlasti, položit će cvijeće na spomen obilježje na pijaci Markale.
Na kraju se prisjetimo imena onih koji su izgubili život 5. februara 1994. godine na pijaci Markale: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, Ibro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Sabit Rizvo, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.
ZADNJE VIJESTI IZ Bosna i Hercegovina
