Američki Senat u petak je odbacio rezoluciju demokrata kojom bi predsjednik Donald Trump bio obavezan da dobije odobrenje Kongresa za bilo kakvu dalju vojnu akciju protiv Irana, zadavši udarac nastojanjima da se ograniče predsjedničke ratne ovlasti.
Rezoluciju, koju je predložio demokratski senator Tim Kaine iz Virginije, Senat je odbacio rezultatom 53 prema 47 glasova, uglavnom po stranačkoj liniji. Ova odluka dolazi nedugo nakon što je predsjednik Trump naredio zračne napade na tri iranska nuklearna postrojenja bez konsultacija s Kongresom. Uoči glasanja vođena je oštra debata o ulozi Kongresa u odobravanju upotrebe vojne sile.
Pozivajući se na Zakon o ratnim ovlastima iz 1973. godine, Kaineova rezolucija tražila je da Bijela kuća obavezno obavijesti Kongres i pribavi saglasnost oba doma prije nego što američke snage preduzmu bilo kakvu dodatnu akciju protiv Irana. Kaine je ponudio da u tekst uključi klauzulu kojom bi se potvrdilo predsjednikovo pravo na djelovanje u samoodbrani, uz naglasak da rezolucija ne ograničava podršku SAD-a Izraelu niti njegove odbrambene mjere protiv Irana i njegovih saveznika.
Ipak, u Kongresu pod kontrolom republikanaca, rezolucija je imala male šanse. Većina republikanaca, uključujući i protivnike intervencionizma s desnog krila, podržala je Trumpovu odluku o napadima, dok su brojni demokrati izrazili ogorčenost.
“Rat je preozbiljna stvar da bi se prepustila raspoloženju jednog čovjeka,” poručio je Kaine prije glasanja.
Zagovornici rezolucije odbacili su tvrdnju predsjednika Trumpa i njegovih pristalica da ograničeni zračni napadi ne predstavljaju rat niti zahtijevaju formalnu objavu.
“Šta bismo rekli da je Iran ili neka druga zemlja poslala bombardere iznad naše zemlje i pogodila naša postrojenja?” upitao je senator Chris Van Hollen iz Marylanda. “S pravom bismo to nazvali onim što jeste – činom rata.”
Demokrate su i prije napada izražavale zabrinutost da bi Trump mogao preduzeti vojne korake bez njihovog znanja i saglasnosti, što su činili i predsjednici iz obje stranke još od napada 11. septembra 2001. godine.
Republikanci su, međutim, odbacili ideju ograničavanja predsjedničkih ovlasti i optužili demokrate za licemjerje, podsjećajući da mnogi od njih nisu kritikovali slične poteze Baracka Obame u Siriji i drugim dijelovima Bliskog istoka.
“Demokrate su, naravno, požurile da uspješan napad pretvore u političku borbu,” rekao je senator John Barrasso, drugi čovjek republikanske većine u Senatu. “Nacionalna sigurnost zahtijeva brzinu. Upravo zato naš Ustav predsjedniku daje stvarnu ovlast kao vrhovnom komandantu.”
Barrasso je tvrdio da konsultacije s Kongresom nisu potrebne i da bi mogle “spriječiti predsjednika da nas zaštiti u budućnosti.”
Ovo glasanje predstavlja još jedan poraz za one koji se zalažu za povratak ratnih ovlasti Kongresu. Decenijama se zakonodavci iz obje stranke žale na to što predsjednici zaobilaze Kongres prilikom donošenja odluka o vojnoj sili.
Zakon o ratnim ovlastima donesen je 1973. godine, nakon Vijetnamskog rata, kada je Kongres sa velikom većinom ograničio ovlasti tadašnjeg predsjednika Nixona, koji je poslao američke trupe u Kambodžu i proširio rat koji je potrajao još pet godina. Kongres je tada nadglasao i Nixonov veto.
Današnje političko okruženje, međutim, znatno je drugačije, a petkovo glasanje oslikava duboku podjelu unutar Kongresa.
Slični pokušaji da se ograniče ovlasti predsjednika Trumpa u vezi s Iranom postoje i u Predstavničkom domu, gdje su demokrate i jedna dvostranačka grupa predložile svoje verzije rezolucije. Međutim, te mjere vjerovatno neće doći na glasanje prije sredine jula, a republikanci mogu zaustaviti svaku inicijativu kao što su to već činili u vezi sa trgovinskim pitanjima.
U Senatu je samo jedan demokrat, John Fetterman iz Pennsylvanije, glasao protiv rezolucije, navodeći da “nikada ne bi želio ograničiti nijednog budućeg predsjednika, bio on republikanac ili demokrat, u provođenju ovakvih vojnih operacija.”
S druge strane, republikanac Rand Paul iz Kentuckyja jedini je glasao za rezoluciju, pozivajući se na riječi osnivača države Jamesa Madisona.
“Madison je napisao da je izvršna vlast ona koja je najsklonija ratu. Zato je Ustav s posebnom pažnjom to pravo dao zakonodavnoj grani vlasti,” kazao je Paul.
Iako Kongres nije formalno objavio rat još od Drugog svjetskog rata, više puta je donosio odluke o upotrebi vojne sile – najpoznatije nakon 11. septembra 2001. godine. Tada je predsjedniku Bushu data ovlast da koristi silu protiv odgovornih za napade i onih koji su ih podržavali, a godinu kasnije i protiv Iraka zbog navodnog oružja za masovno uništenje.
Ti akti su korišteni kao osnova za niz vojnih intervencija: Obaminu kampanju protiv ISIS-a 2014, Trumpove napade na iranske saveznike i ubistvo generala Qassima Suleimanija 2020, kao i Bidenovu likvidaciju vođe iračke milicije Harakat al-Nujaba 2024. godine.
U pismu Kongresu poslanom ove sedmice, Trump je kao pravni osnov za napad naveo svoje ovlasti vrhovnog komandanta i “ustavnu nadležnost da vodi vanjsku politiku SAD-a”. Dodao je i da je operacija provedena “u kolektivnoj samoodbrani našeg saveznika Izraela”, implicirajući da bi, čak i da je Kaineova rezolucija prošla i preživjela predsjednički veto, mogao je zaobići pod izgovorom da se radilo o odbrambenoj, a ne ofanzivnoj akciji.
ZADNJE VIJESTI IZ Svijet
