Širom svijeta se obilježava Međunarodni praznik rada – dan kojim bi se trebalo ukazati na položaj radnika, ali i dan koji je, po svemu sudeći, izgubio osnovnu svrhu. Prvi maj se obilježava u znak sjećanja na oko 40.000 radnika iz Čikaga koji su, tražeći bolje uslove života, stupili u štrajk 1886. godine, tražeći osmosatno radno vrijeme.
U sukobima sa policijom, poginulo je više od 200 radnika, mnogi su uhapšeni, a osmoro je osuđeno na smrt. U znak sjećanja na taj događaj, 1. maj se od 1889. godine obilježava kao Međunarodni praznik rada. U Bosni i Hercegovini Prvi maj kao Praznik rada je prvi put obilježen 1907. godine, ali su već u maju 1906. godine održani protesti i obustava rada.
Danas se ovaj dan veže većinom za dodatne slobodne dane, no brojni radnici u našoj zemlji ipak će Prvi maj provesti radno. S druge strane, ovaj dan u brojnim državama svijeta i dalje predstavlja glavni motiv brojnim radničkim sindikatima da na ulicama gradova izraze nezadovoljstvo politikom koja ne doprinosi poboljšanju statusa radnika.
Za prosječnog radnika, daleko od borbe za radnička prava, danas se, barem u zemljama bivše Jugoslavije, 1. maj koristi kao “besplatan” praznik zbog kojeg će se okupiti porodice i prijatelji. Iako sindikati napominju na radničke probleme, njihovi apeli često “padnu na gluhe uši.”
Savez samostalnih sindikata BiH objavio je Prvomajski proglas u kojem se navodi kako s ponosom i snagom ističu da nikada neće odustati od borbe za prava radnika.”Naša borba je pokazala snagu zajedništva, upornost i odlučnost. Nismo se povukli pred pritiscima, nismo šutjeli kad je bilo najteže, izborili smo se za minimalnu platu od 1.000 KM. Ovo nije milostinja, ovo je rezultat glasne i pravedne borbe za dostojanstven život svih radnika. Ali tu ne stajemo, idemo dalje.
Prvi maj danas ima ironijski prizvuk i teško je da će se to vrijeme nekada ponoviti. Imajući u vidu današnji standard života, moderne proslave praznika rada sušta su suprotnost od nekadašnjih. Što bi radnici danas trebali slaviti? Propast svojih firmi? Današnje proslave nisu realistične jer građani vide da je praznik rada nešto što je teško slaviti kada im taj isti rad ne pomaže da prehrane sebe i svoje porodice..
I šta da se slavi? Da se slavi recesija, da se slave vikendice, milonske kuće i bijesni auto-parkovi korumpiranih vlastodržaca i nezasitih poslodavaca. Čast izuzecima! Valjda ljudi slave i svoja mala i neredovita primanja, nezavršene kuće, neuplaćene doprinose i osiguranja, vlastita otpuštanja s posla, neuplaćene rate kredita.
Svi pokazatelji govore da smo siromašan narod, plate su nam ispod prosjeka, međusobno se ubjeđujemo da jedva sastavljamo kraj s krajem i onda dođu praznici i pokažemo se u sasvim drugačijem svjetlu..U svakom slučaju, sretan nam Prvi maj!
ZADNJE VIJESTI IZ Bosna i Hercegovina
