Mnoštvo predrasuda i nedostatak obostranog razumijevanja su neke od karakteristika odnosa Bosanaca koji su izbjegli iz Bosne i Hercegovine tokom posljednjeg rata, tzv. dijaspore i Bosanaca koji su ostali u matičnoj zemlji.
Svake praznike sanska dijaspora se seli iz hladnijih u tople, rodne krajeve kako bi na kratak period ponovo udisala miris roštiljskog dima pokraj Sane, Blihe, Sanice, Dabra, kako bi ponovo uskočila u hladne vode tih rijeka, ili u zimskom periodu kada se Prijedorska ulica pretvori u jedno od najprometnijih mjesta na svijetu.
Međutim, predhodni rat nije samo stvorio jaz izmedju tri etničke skupine, vec i jaz između ljudi koji su izbjegli za vrijeme rata u inozemstvo i onih koji su ostali da brane zemlju. Danas nije rijetkost čuti Bosance u Bosni kako prićaju da osjećaju da su oni bili ti koji su trpjeli tokom rata, i još uvijek pate zbog nezaposlenosti i socijalno – ekonomske nesigurnosti, dok Bosanci koji su izbjegli, dobro žive u zapadnim zemljama. Istovremeno, dijaspore se sreće s povećanim molbama i upitima iz obitelji i od prijatelja u Bosni za financijsku pomoć. Teško je za obje grupe da shvate da tokom i nakon rata nije bilo lako ni Bosanacima u inozemstvu ni Bosancima u Bosni. Oni koji su ostali, borili su se za čistu egzistenciju, dok su oni koji su izbjegli bili u borbi za novi početak u novoj sredini.
Mnogi koji su izbjegli ili protjerani, dozivjeli su traume, logore, nosili su se s psihičkim patnjama po izbjegličkim i azilskim centrima, podnosili uvrede, omalovažavanja i potcjenjivanja u novim sredinama, ali za to ne nailaze na razumijevanje u Bosni, tvrde u dijaspori. Istovremeno, dijaspora ne shvata kroz kakav pakao su prolazili Bosanci koji su ostali u Bosni, te ovo obostrano nerazumijevanje kulminira u skriveni, a nekad i javni prezir, pa se ove dvije skupine toleriraju, jer ipak trebaju jedni druge.
Bosancima u Bosni treba dijaspora, jer ljeti, zimi dolaze u Bosnu, i finansijski doprinose oslabljenom gospodarstvu. Bosanci u dijaspori su preinačili svoju potrebu za Bosnom u duhovnu potrebu – za Bosnu je vezan njihov identitet, tu su im korjeni, tu im je obitelj i sjećanja iz proslog zivota, koja su najčešće nostalgicna, nestvarna lijepa kojima se redovno vraćaju.
Generacije Bosanaca su se rađale uz i iza rata i taj naraštaj dijaspore je vezan za Bosnu kroz nostalgične priče o nekadašnjem dobrom životu, o prijateljima i obitelji, ali dolaze i mlađe generacije, koje nemaju tih nostalgičnih osjećanja ni prijatelja niti bliže obitelji u Bosni. Njihovo razumijevanje Bosne temelji se na preprićavanjima o Bosni kakva je nekad bila, idealizirana u svjetlu sjećanja i zala za domovinom i nekadašnjim mirnim i sigurnim životom.
Dijaspora može biti most između Zapada i Bosne. Ali sudeći prema posljednjim podacima o zainteresiranosti dijaspore za lokalne izbore, te zainteresiranosti politickih faktora u zemlji za dijasporom, taj most je pred kolapsom.
Za nadati se da Bosanci u dijaspori i Bosanci u Bosni mogu ostvariti pozitivan utjecaj jedni za druge i prevazići sadašnje skrivene razdore, i na taj način krenuti u realizaciju potencijala koji leži u mogućoj suradnji, prije nego bude prekasno.
INMEDIA.BA
ZADNJE VIJESTI IZ USK Vijesti
