Lider HDZ-a Dragan Čović odlučio je za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda kandidovati dopredsjedavajuću Predstavničkog doma BiH. Ovakva odluka je čudna zbog toga što je Čović najkapacitiraniji kandidat za ovu poziciju, no iza njenog izbora stoji mnogo racionalnih objašnjenja.
Nakon što je objavljeno danas da će Krišto biti HNS-ov kandidat, mnogima je takav potez bio iznenađenje zbog logične pretpostavke da Čović ipak ima najviše šanse da pobijedi Željka Komšića.
Uistinu, Čović možda i bi “povukao” više glasova, ali bi i sama politička utrka između Čovića i Komšića bila atraktivnija biračima pa bi i DF-ov kandidat za Predsjedništvo vjerovatno bio popularniji među glasačima. I upravo tome se nada Čović – da će Komšić biti u većim problemima ukoliko mu on ne bude protivkandidat.
Međutim, samo ovo, Čoviću ne može biti dovoljno dobar razlog da izabere Borjanu Krišto, pogotovo jer se ovakav potez u političkim krugovima može protumačiti i kao njegovo povlačenje i slabljenje.
Na konferenciji za medije koju je Čović održao jučer kazao je da se bira među pet kandidata, no još tada se moglo razlučiti da je Krišto njegova najdraža opcija.
Među imenima u koje Čović ima veliko povjerenje, našao se i Zoran Tomić, rektor Sveučilišta u Mostaru. Upravo bi on zbog svoje relativne anonimnosti i pozitivnog utiska u javnosti moguće bio perspektivniji kandidat od Borjane Krišto koja iza sebe ima niz problematičnih izjava i postupaka tokom političke karijere.
Međutim, Čoviću je u Predsjedništvu potreban i čovjek od povjerenja, a to je očigledno ona. Njih dvoje su dobri saradnici već decenijama i jasno je da su sagradili čvrst odnos. To se pokazalo i tokom pregovora o izmjenama Izbornog zakona BiH s obzirom na to da je upravo ona učestvovala na sastancima u Delegaciji EU.
U prilog tvrdnji o povjerenju ide i činjenica da je Borjana Krišto prije 16 godina bila jedna od nekoliko HDZ-ovaca koji su platili kauciju za Čovićev izlazak iz zatvora dok čeka konačnu presudu. To nam govori da, Čović osim što ima povjerenja, ima i “dugova” prema njoj.
Inače, 2006. godine je, osim Krišto, tadašnji predsjednik Federacije BiH Niko Lozančić i još jedanaest ministara ili visokih dužnosnika BiH založilo svoju imovinu kao garanciju za puštanje na slobodu Dragana Čovića.
Utjecaj američkih sankcija
Ministarstvo finansija SAD-a nedavno je uvelo sankcije Marinku Čavari, visokopozicioniranom članu HDZ-a, a to je sudeći prema informacijama iz užih diplomatskih krugova, bio kompromis s Čovićem da on lično ne bi dobio sankcije. No, kako je Čavara već bio dobar kandidat za sankcije, dodatni uslov koji je Čović morao ispuniti, bio je – odustajanje od kandidature na predstojećim izborima.
Jasno je da je SAD u konačnici morao reagovati u vidu sankcija i prema HDZ-u s obzirom na to da je Čović definitivno destabilizirajući i nekooperativan faktor u BiH. On je čak bio okarakterisan i kao ruski igrač zbog svojih nedovoljno jasnih stavova prema ruskoj agresiji na Ukrajinu.
Sve to činilo ga je savršenim kandidatom za američke sankcije koje ipak na kraju nije dobio.
ZADNJE VIJESTI IZ Bosna i Hercegovina
