Otišla čarolija raspjevanog glasa: Zehra Deović – grande dame autentičnog sevdaha
Jutro mi je zacvililo bolno, izgubio sam velikog prijatelja i saradnika, našu Zehru. Sinoć i preksinoć mi se nije javljala na telefon, a čuli smo se svako veče mjesecima i pričali do iznemoglosti koliko su joj zadravstvene prilike dozvoljavale. Posljednji put smo se čuli u utorak na kratko jer mi je rekla da nema više snage i to je bio posljednji razgovor. A pričali smo o svemu a najviše o pjesmi a ja sam je hrabrio pružajući joj nadu sokoleći je, pomalo se i nadala, ali je nada jutros izdade.Više od četrdeset godina zajedno smo radili i sarađivali, a posljednji put javni nastup je Zehra imala 2013. na Kladuškom festivalu zavičajne pjesme gdje je sve ostavila bez daha.
Posljednji javni nastup Zehre Deović na Kladuškom festivalu 2013. godine:
Zehrina osebujna toplina milozvučna glasa koji je neusiljeno ispjevavao jednostavne stihove što im nije bilo potrebno nikakvo tumačenje bila jača od svakog zagrljaja.
Zehra Deović bila mi je tada putokaz , tješiteljica i svojevrsna učiteljica,. Kad god, naime, osjetim tjeskobu, posegnem za nekom pjesmom u njezinoj briljantnoj intepretaciji. Tjeskoba, smjesta prelazi u tihu, dugotrajnu radost. I danas je nakon tolikih godina slušam s istinskim ushićenjem, a kad poželim da me čarolija raspjevanog glasa do kraja obuzme i ispuni, pridružim se Zehri, dišem i pjevam skupa s njom, razdragano nošen vijugavošću melodijskih linija neizrecive ljepote koja sevdalinku uzvisuje na pijedestal svevremene umjetnosti. Ta u našem podneblju najstarija forma izrazito gradske pjesme od pjevača iziskuje interpretacijsku bravuroznost na kakvu, primjerice, nailazimo u majstorski skladanim opernim arijama. Ta pjevačka virtuoznost koje se nikad dovoljno s primjerenim divljenjem ne mogu naslušati nezaobilazan je trajni doprinosa što ga je Zehra Deović ugradila u pojavnu sliku sevdalinke kao predragocjena kulturnog dobra Bosne i Hercegovine, koje zaslužuje istu onu pažnju i brigu što je širom svijeta uživa kulturna baština pod specijalnom UNESCO-vom zaštitom.
Moja harmonika nikad nije ljepše zvučala nego kad je pratila Zehru Deović, na moju sreću to je bilo često i godinama. To profinjeno tonsko tkanje što uz pomoć pjesmozovnih ušiju nalaze neposredan put do srca, kako bi, zdurženo s ritmom njegovih živodajnih otkucaja, oplemenilo i obnovilo ono najdublje u nama po čemu se smijemo smatrati i nazivati ljudima.Naša Zehra svojom interpretacijom blagotvorno je povezivala i oplemenjivala narode na tlu Bosne i Hercegovine, poručujući okolnom svijetu da je znalački otpjevana pjesma o ljubavi u najsveobuhvatnijem smislu riječi provjereno neškodljiv lijek od kojega se ljudska duša temeljito i brzo oporavlja i nalazi snagu za nastavak osmišljena života.
Nije stoga slučajno da pjevačica kojoj posvećujem ove retke nosi ime Zehra -„veoma lijepa i svijetla lica“. I baš se ta svijetla nit njezina u pjevanju svagda razgovijetnog alta ističe kao ponajljepše obilježje sedefli glasa s kojim Zehra Deović pjevački postupala tako umješno da se, kad se prepustimo njegovu smirujućem žuborenju, ozbiljuje još jedna golema, za pjevače presudna istina: Glas – najljepši instrument!
Slušajući i nasljedujući Zehrino tumačenje sevdalinke, stekao sam neizmjerno duhovno bogatstvo. Njeno nenametljivo pjevanje osokolilo me je da i sam istražujem što sve može raspjevani glas koji se nakon ovakve škole sevdaha može upustiti i u drukčije stilove pjevanja.
Ostajem tužan sa svojom harmonikom i najljepšim sjećanjima i uspomenama na neponovljivu i dragu Zehru.
Sead Purić
ZADNJE VIJESTI IZ Bosna i Hercegovina Vijest dana Vijesti
