“Od izbijanja koronavirusa moj ujak je već preminuo, otac je u kritičnom stanju, a mama i tetka su počele pokazivati neke simptome. CT pregledi pokazuju kako su im pluća zaražena. Brat kašlje i ima problema s disanjem. Otac ima visoku temperaturu, neprestano kašlje i ima poteškoće s disanjem. U kući imamo aparat za kiseonik i zahvaljujući njemu on je živ”, kazala je Wang.

Dodala je kako njen otac pije lijekove, ali nije smješten u bolnicu jer njegov slučaj još uvijek nije potvrđen zbog nedostatka kompleta za testiranje.

“Moja mama i tetka svakodnevno idu u bolnicu u nadi da će dobiti krevet za oca uprkos njihovoj zdravstvenoj situaciji. Međutim nijedna bolnica ih nije željela primiti”, kazala je.

U Wuhanu postoji mnogo karantinskih mjesta za smještaj pacijenata koji imaju blage simptome ili su još uvijek u inkubacijskom razdoblju. No za ljude koji su kritičnom stanju, kao Wangin otac, nema mjesta.

“Moj ujak je umro u karantini jer ne postoje medicinske ustanove za ljude s teškim simptomima. Nadam se da će moj otac dobiti neki pravilan tretman, ali trenutno niko nije u kontaktu sa nama niti nam pomaže”, kazala je.

Dodala je i da je mislila da je karantina u koju su smjestili ujaka zapravo bolnica, no kasnije se ispostavilo da je to obični hotel.

“U karantini nema ni medicinskih sestara ni ljekara. Hrana je hladna. Nema ni grijanja. Moj ujak je tada bio jako bolestan i počeo je da gubi svijest. Niti jedan ljekar nije došao da ga liječi. Ujutru je preminuo”, kazala je.

Nove bolnice koje se grade namijenjene su ljudima koji su u drugim bolnicama, a ljudi poput njih ne mogu dobiti krevet u novoj bolnici.

“Ako budemo slijedili vladine upute, mi bismo trebali biti u karantini. No pogledajte šta se tamo desilo mom ujaku. Radije ćemo umrijeti u kući nego u karantini. Mnogo je porodica poput nas, suočavaju se s istim poteškoćama. Resursi su ograničeni, a zaražena populacija ogromna”, kazala je i dodala da je znala da će grad biti zatvorena 23. januara da bi izvela cijelu porodicu.