Voljeni naš sine, danas su se brojke zaokružile na punih 18 godina bez tebe… A tako se još uvijek osjeti tvoje prisustvo. Vrijeme nije lijek, a suze nisu način za iskazati svu bol i tugu, svo ovo nedostajanje tebe u našim životima koje smo morali nastaviti da živimo.
I danas kao i onda jednako boli…Bol koju ništa neće ublažiti smjestila se duboko u srcu gdje je rana još otvorena i nikada neće zacijeliti.
Smrt nas fizički odvaja od dragih osoba, zauvijek prekida naše svakodnevne navike, druženja i razgovore, ali ima nešto jače od smrti, nešto nikada za sobom neće odnijeti . Iza tebe su ostale sve one lijepe slike sjećanja na trenutke koje smo zajedno provodili, priče kojima smo ispunjavali dan, upute za život koji živimo.
Sve dok dišemo, dok kroz život koračamo bićeš u našem svakom danu, mislima, molitvama i svakom dijelu bezgranične ljubavi. Zauvijek ožalošćeni tvoji voljeni: otac Smail, mama Vesna, brat Edvin, ostala rodbina i prijatelji…