Voljeni naš sine, danas su se brojke zaokružile na punih petnaest godina bez tebe… A tako se još uvijek osjeti tvoje prisustvo. Vrijeme nije lijek, a suze nisu način za iskazati svu bol i tugu, svo ovo nedostajanje tebe u našim životima koje smo morali nastaviti da živimo.
Danas oživljavamo uspomene, prisjećamo se onog najljepšeg što si imao, tvog osmjeha kojim si uveseljavao, tvoje vedrine kojom si zračio i ljubavi koju si nam ukazivao. Prisjećamo se, a istovremeno nas grči bol jer znamo da su te uspomene jedino što nam je preostalo.
Uskraćeni tvog stvarnog prisustva, u nadi da si pronašao vječni smiraj, i obećanju da nikada nećeš biti zaboravljen, nastavljamo dalje bez tebe… Naša ljubav prema tebi je beskrajna