BiH je jedna od najsiromašnijih zemalja Evrope, BDP po glavi stanovnika je 28% prosjeka zemalja EU. UN istraživanja pokazuju da svaki šesti stanovnik BiH živi od 3-5 KM dnevno ili 90-150 KM mjesečno
Ispod apsolutne linije siromaštva (238 KM mjesečno po odrasloj osobi) živjelo je 2011. u Bosni i Hercegovini 23,4% stanovništva (FBiH – 22,7% i RS – 25,3%). Procjenjuje se da je 2015. ispod apsolutne linije siromaštva živjelo 27% stanovništva BiH (FBiH – 22,7% i RS-25,3%), što je oko 890.000 stanovnika BiH. Sa takvim siromaštvom BiH ne može pregovarati o poglavlju 19. kad i ako dobije kandidatski status za članstvo u EU.
Sam sistem socijalne zaštite statusno je zasnovan te ne pomaže one kojima je socijalna pomoć zaista potrebna.
U FBiH značajan dio socijalne zaštite je u kantonalnoj nadležnosti te su prisutne velike razlike u socijalnim naknadama. Ilustracije radi, prema podacima resornih kantonalnih ministarstava, stalnu novčanu pomoć koja bi trebala pomoći najsiromašnijim u 2015. u FBiH je primilo svega 7.956 korisnika u iznosu od 10.956.000 KM zbirno za sve kantone. Razlike u njenoj visini u različitim kantonima su veoma velike, od 52 KM do 166 KM mjesečno. Ukupan broj korisnika socijalne zaštite 2015. u FBiH (materijalne nadoknade i drugi oblici zaštite) bio je 73.450 (62.284 odrasli, 11.166 djeca). To je svega oko 15% lica od ukupno 492.000, koja u FBiH žive ispod apsolutne linije siromaštva. BiH ne ispunjava uslove iz Evropske socijalne povelje koji se odnose na visinu socijalnih davanja.
Socijalna pomoć
Reformska agenda za BiH 2015-2018. naglašava “moderno i brižno društvo se mora pobrinuti za one koji ne mogu brinuti sami o sebi. Istovremeno, sistemi socijalne zaštite ne smiju remetiti podstreke u ekonomiji i moraju biti fiskalno održivi. Da bi se ti ciljevi postigli, entitetske vlade, vlade kantona i Brčko distrikta moraju poboljšati ciljanje socijalne pomoći putem paketa mjera kojima će učiniti politike socijalne zaštite efikasnijim, efektivnijim i privlačnijim. Socijalna zaštita treba da je u funkciji onih kojima je zaista potrebna ili koji je plaćaju i mora biti postavljena na stabilne finansijske osnove. Sistemi socijalne zaštite će biti reformirani (u konsultacijama sa Svjetskom bankom i MMF-om), uključujući i poboljšano ciljanje socijalne zaštite koja se ne finansira iz doprinosa i uspostavljanje centralizirane baze podataka svih korisnika socijalnih davanja u FBiH i kantonima. Reformski napori će imati za cilj da podstaknu korisnike da budu aktivni učesnici u ekonomiji, a uz zaštitu i povećanje socijalne pomoći za one kojima je najpotrebnija.”
Da bi se povećala socijalna pomoć onima kojima je najpotrebnija, a vidjeli smo koliki je to broj i održala fiskalna stabilnost i održivost budžeta, moraju se tražiti uštede u drugim segmentima javne potrošnje. Ilustracije radi, u ukupnoj zaposlenosti u FBiH procenat zaposlenih u javnoj upravi/javnim uslugama je 25,81% (u RS-u 24,67%). Poređenja radi u Sloveniji taj je procenat svega 16% a u Njemačkoj 11%. Pri tome, plate u administraciji su duplo veće od onih u privredi. Teško je izbjeći utisak da Reformska agenda nedovoljno naglašava ovaj problem, a sve se svodi na “zamrzavanje ukupnog fonda plata u javnom sektoru” do donošenja novih pravilnika o vrednovanju rada. Time se, bojimo se, “zamrzava” i postojeće stanje i ne ostavlja se prostora za povećanje socijalne pomoći za one kojima je najpotrebnija.
Kamen temeljac
U FBiH se programima rada Vlade FBiH 2015-2018, i za 2016. kao i programom rada Federalnog ministarstva rada i socijalne politike planira cjelovita reforma sistema socijalne zaštite, tj. njenog zakonskog okvira. Postojeći Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite obitelji sa djecom zamijenit će se sa više preciznijih i konkretnijih zakona čija je izrada u toku ili se planira za 2017: Zakon o osnovama socijalne zaštite (pripremljen prednacrt/radni materijal), Zakon o hraniteljstvu, Zakon o zaštiti porodica sa djecom, Zakon o socijalnim uslugama.
Takođe, u proceduri Vlade FBiH je nacrt Zakona o jedinstvenim načelima i okviru materijalne podrške osobama sa invaliditetom. Zakon o jedinstvenom registru korisnika gotovinskih naknada na koje se ne uplaćuju doprinosi prošao je proceduru u Parlamentu. Takođe, pripremljena je Strategija za unapređenje prava i položaja osoba sa invaliditetom u FBiH 2016-2021.
U cjelini ovog reformskog procesa u kome su učestvovale i učestvuju članice KOMA Zakon o osnovama socijalne zaštite FBiH je kamen temeljac a u okviru njega i planirano uvođenje minimuma socijalne sigurnosti, čemu je doprinijela i zagovaračka kampanja KOMA.
Iste minimalne naknade
Osnovni razlozi, svrha minimuma socijalne sigurnosti su: Na cijeloj teritoriji FBiH, u svim kantonima obezbjeđuje punu ravnopravnost korisnika, nezavisno od kantona u kome žive, u ostvarivanju prava na minimum socijalne sigurnosti. To znači ista veličina minimalne naknade za sve koji ispune kriterije za njena primanja u FBiH. Time se ostvaruje socijalna pravda, kantoni rasterećuju dio finansijskih obaveza koje preuzima budžet FBiH. Kriteriji za ostvarivanje prava na minimum socijalne sigurnosti su jednaki za sve u FBiH i definisani su indirektnim imovinskim cenzusom kao novim metodom selekcije korisnika.
Cilj minimuma socijalne sigurnosti je da obezbijedi socijalnu pomoć onima kojim je najpotrebnija te time doprinese smanjenju siromaštva u FBiH, stabilizuje socijalnu situaciju i smanji socijalne tenzije. Prednacrt Zakona o osnovama socijalne zaštite u FBiH minimum socijalne sigurnosti definiše kao osnovno pravo iz socijalne zaštite te ga razrađuje u sljedećim članovima: član 38. – osnovna prava iz socijalne zaštite, član 39. – korisnici prava na minimum socijalne sigurnosti (indirektni imovinski cenzus); član 40. – osnovica za utvrđivanje minimalnog nivoa socijalne sigurnosti; član 41. – način utvrđivanja minimalnog nivoa socijalne sigurnosti; član 42. – zdravstvena zaštita; član 43. – preispitivanje uslova za korištenje prava na minimum socijalne sigurnosti i član 44. – prestanak prava na minimum socijalne sigurnosti.
Način utvrđivanja minimuma socijalne sigurnosti u daljem radu na prednacrtu bit će i važan i delikatan. Logično je da se utvrđuje u procentualnom iznosu od osnovice, najniže cijene rada utvrđene Općim kolektivnim ugovorom na teritoriji FBiH (na kome se još radi). Visina tog procentualnog iznosa treba biti optimum između stvarnih, minimalnih potreba socijalne sigurnosti korisnika sa jedne, i fiskalne mogućnosti sa druge strane. Pri tome, procjenjujemo da će morati doći do povećanja sredstava za obezbjeđivanje minimuma socijalne sigurnosti. To se povećanje može uskladiti sa budžetskim mogućnostima kroz određivanje nižeg procentualnog iznosa od najniže cijene rada te, njegovim kasnijim povećanjem u skladu sa projektovanim rastom BDP te time i budžeta, kao i strožim kriterijumima za pravo na minimum socijalne sigurnosti.
Aktivacija korisnika
Važan segment novog zakona o osnovama socijalne zaštite je Poglavlje: Aktivacija korisnika (članovi 45. – odgovornost za zadovoljenje sopstvenih životnih potreba; član 46. – Prava i dužnosti u vezi zapošljavanja radno sposobnih korisnika; član 47. – Dužina korišćenja prava; član 48. – Volonterski rad; član 49. – Socijalno poduzetništvo i član 50. – samozapošljavanje). Ovim se od sistema pasivne socijalne zaštite prelazi u sistem aktivne socijalne zaštite, ide se od “socijale” ka zapošljavanju. Primjera radi, radno sposoban korisnik minimuma socijalne sigurnosti poslije 12 mjeseci korišćenja prava dužan je da volontira kod pružaoca usluga socijalne zaštite, dužan je da prihvati posao koji mu ponudi organizacija nadležna za poslove zapošljavanja u skladu sa Zakonom o radu, itd. Time se broj korisnika minimuma socijalne sigurnosti smanjuje te i budžetski rashodi za njegovo obezbjeđivanje.
Pravedna i efikasna
Zakon o osnovama socijalne zaštite čine tri uzajamno povezana činioca: Minimum socijalne sigurnosti, Indirektni imovinski cenzus kojim se vrši selekcija korisnika, ne na bazi statusa, već na bazi stvarne socijalne potrebe i Radna aktivacija korisnika. Ta tri segmenta čine socijalnu zaštitu socijalno pravednom, efikasnom i aktivnom u pogledu “vraćanja” korisnika u “svijet rada”.
Prednacrt/radni materijal Zakona o osnovama socijalne zaštite FBiH u punoj mjeri znači provođenje citiranih stavova iz Reformske agende za BiH 2015 – 2018.
(Autor je direktor Inicijative za bolju i humaniju inkluziju (IBHI)
ZADNJE VIJESTI IZ Bosna i Hercegovina
