U socijalističkom periodu pa do rata, ističe, Ustav BiH bio je normalni i imao je sve ono što imaju evropski ustavi i što je bitno za sistem parlamentarne demokratije.

“Imali smo Parlament sa dva doma, Vladu i predsjednika Vlade, Ustavni sud i Vrhovni sud, te bogati katalog ljudskih prava i sloboda, čak bogatiji nešto što je to slučaj sa današnjim zemljama Evrope”, podsjetio je Sadiković.

Međutim, to danas BiH nema. Dejtonski sporazum trebalo je da osigura mir i stabilnost u državi.

“Oni su u Dejtonu ukinuli sve što je demokratsko u ustavu. Postavljam pitanje da li je ukidanje demokratije uslov za mir i stabilnost? Smiješno je i pitati”, konstatovao je on.

Smatra da na međunarodnoj zajednici i EU leži odgovornost zbog toga što Ustav BiH nije usklađen sa Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava.

“Kada smo potpisali, ratificirali i objavili dejtonski Ustav, rečeno je da ga je odmah potrebno uskladiti sa Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava. To je dokument koji osigurava ideal demokratske države. Takođe, to je referentni instrument za prijem svake zemlje u EU, ako i ustavni dokument evropskog pravnog poretka”, pojašnjava Sadiković.

Umjesto da insistira na reformama Ustava i usklađivanju sa Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava, EU traži od BiH provođenje presude “Sejdić – Finci”. Sadiković smatra da ovo nije pravi put.

“Da bi se ostvario ekonomski napredak, potrebno je da država bude osposobljena da to radi. BiH je teško osakaćena u Dejtonu. Država BiH nema nikakve instrumente da ostvaruje bilo šta. Ona ne može ostvariti nijednu odluku ukoliko jedan od entiteta ne želi da ta odluka bude ostvarena. EU, s druge strane, traži brzo i efikasno djelovanje”, upozorava on.

Stoga je BiH, smatra, trebalo prvo da riješi pitanje Ustava, pa tek onda da se bavi ozbiljnim ekonomskim reformama.