Prirodno sušenje ljekovitog bilja se odvija na otvorenom prostoru ili u za to posebno pripremljenom i obavezno ograđenom prostoru.
Sušenje u sjeni prakticira se kada se želi spriječiti gubitak boje listova ili cvijeta. Nedostatak ovog načina sušenja je što iziskuje puno prostora i što ovisi o vremenskim uvjetima (sunce, kiša, vjetar). Listovi, cvjetovi ili herba uglavnom se suše u tankom, rastresitom sloju na daskama, u sjeni i na propuhu. Najpogodnije prostorije za to su tavani ili šupe. Pri sušenju biljni materijal treba po potrebi preokretati, ali pažljivo kako ne bi došlo do nepoželjnog drobljenja i oštećenja. Podzemne dijelove biljaka prije sušenja treba dobro oprati i izrezati po dužini na 2 – 4 dijela. Neki od njih mogu se sušiti direktno na suncu.
Dužina sušenja ovisi o vremenskim uvjetima, godišnjem dobu, vrsti i dijelu biljke koja se suši. Ljeti se suši brže, a u jesen sporije. Listovi i cvjetovi se suše kraće, obično 3-8 dana, za razliku od korijenja, koje se suši i do dva tjedna.
U prostoru za prirodno sušenje mora se osigurati slobodan protok zraka. Treba izbjegavati sušenje biljnog materijala direktno na golom tlu. Ukoliko se radi o betonskoj podlozi, onda prije stavljanja bilja na sušenje na nju treba postaviti ceradu ili drugi pogodni materijal.
Mjesto za sušenje mora biti zaštićeno od insekata, ptica, različitih štetočina i svih drugih životinja. Kvaliteta ovako osušenog biljnog materijala je vrlo dobra, a proizvodnja je jeftinija za troškove energije. Ipak, ovaj način sušenja primjenljiv je samo u maloj (vrtnoj) proizvodnji.
ZADNJE VIJESTI IZ Zanimljivosti
