Američki genetičari pružaju odgovor na pitanje zašto se paradajz iz prodavnice često po ukusu ne može mjeriti sa onim koji pamtimo iz djetinjstva.
Skorašnja studija otkrila je gen zaslužan za ukus i boju paradajza, koji zapravo nedostaje u 93% modernih, komercijalnih sorti.Međunarodni tim istraživača prikupio je genetske informacije 725 vrsta paradajza, divljih i kultivisanih.
Potom su sastavili pan-genom: zbirku svih genetskih varijacija sorti. Tu zbirku su uporedili sa zbirkom gena pitomih sorti paradajza poznatom kao Heinz 1706.
Do sada je Heinz 1706 služio kao reprezentativni uzorak genoma paradajza. Poređenje je pokazalo da Heinzu 1706 nedostaje skoro 5.000 gena koje imaju divlje i manje komercijalne sorte paradajza.
Prema riječima Žangdžun Fiaja, genetičara koji je vodio istraživanje, uzgajivači su selekcijom favorizovali vrste koje imaju određen oblik i duži rok trajanja.
Time su marginalizovane vrste otpornije na bolesti, patogene i prirodne nepogode. Posljedica toga je da se paradajz danas masovno tretira pesticidima.
Džejms Đovanoni, molekularni biolog koji je sa Fiajem vodio istraživanje, smatra da bi identifikacija novootrkivenih gena mogla pomoći uzgajivačima da razviju bolje, otpornije sorte paradajza, kojima nije potrebno toliko hemikalija.
Analiza je takođe otkrila rijetku formu gena koji paradajzu daje pun ukus. Ispostavilo se da gen, nazvan „TomLoks-Si”, osim na ukus, utiče i na boju paradajza.
Naime, on koristi karotenoide – fotosintetičke pigmente koji čine paradajz crvenim. „Aromatizujući gen” posjeduje više od 90% divljih sorti paradajza i samo 7 % komercijalnih.
Ipak, dobra vijest za sve ljubitelje paradajza je da se broj sorti sa tomloks-si genom povećava.
Prije samo nekoliko godina, taj gen sadržalo je tek 2% sorti kupovnog paradajza. Danas uzgajivači pridaju sve veći značaj ukusu, te se broj sorti sa punim ukusom povećava. „Nadamo se da će se taj trend rasta u budućnosti nastaviti”, zaključuje Džejms Đovanoni.
ZADNJE VIJESTI IZ Zanimljivosti
