Dok je pažnja javnosti posljednih sedmica fokusirana na formiranje vlasti i postizborne kombinatorike, pitanje je gdje su nestali problemi građana i ko se njima bavi. Cijene obaraju sve rekorde, a u našoj zemlji masovne reakcije građana uglavnom izostaju. Gluhi i slijepi ostajemo i na druge realne probleme, dok politički i skupovi čije značenje ni sami ne razumiju – okupe veliki broj ljudi.
Enormna poskupljenja životnih namirnica i energenata nisu natjerali građane da dignu svoj glas. Kako kažu, uglavnom šute i trpe iz straha za radna mjesta, plašeći se da može biti i gore. Ne čine gotovo ništa o pitanju rasta cijena, a protesti na kojima se zalažu za svoja prava okupe mali broj građana. Izlaz najčešće na kraju nalaze u inostranstvu. Sociolozi tvrde da je razlog nespremnosti da demokratskim okupljanjem kažemo da smo nezadovoljni, to što su nam moderni junaci političari, kao zaštitnici vitalnih nacionalnih interesa, koji kontrolišu svaku sferu društva, a upravo smo izašli i iz izborne kampanje.
Šute i trpe i radnici u realnom sektoru, kažu, iz straha od gubitka posla. Među njima je oko 20 hiljada onih iz tekstilne industrije čija je prosječna plaća oko 600 maraka.
„Na ovu skupoću koja je prešla 20%, plaća se povećala 12 maraka. Prema tome, radnik ne može biti zadovoljan. Ovi šute, njima je dobro. A radnici jedino mogu bunt na ulice, a šta ćemo onda dobiti? Jer kome sad da se izađe na ulicu?“,
Kome? Jer se nova vlast tek formira, a u izbornoj kampanji nije bilo mjesta za realne probleme građana.
„Građanima se plasirala isključivo nacionalistička priča i životna ugroženost u smislu rata – ne, nažalost, ona priča o egzistencijalnoj ugroženosti gdje smo svi mi, kao potrošači, ugroženi bez obzira na to kojoj naciji pripadamo“,
Sa najmanjom kupovnom moći i među najplaćenijim političarima u regionu, građani šute upravo zbog podaničkog mentaliteta te odsustva političke i demokratske tradicije da na nepravdu reaguju građanskom pobunom, smatra struka.
„Mi naprosto ne znamo kritički misliti, mi smo samo poslušni, mi smo etnokmetovi, koji kao sluge slušaju svoje gospodare, ne odazivamo se vlastitim potrebama. Mi slijepo slijedimo samo vođe ove ili one vrste, od politike do estrade“, tvrdi sociolog Esad Bajtal.
I tako, bez humanizma i empatije, svako ostaje sam u svojoj nevolji. A rješenje je pravna država u kojoj će građanima biti osigurana sloboda izražavanja nezadovoljstva, tvrdi struka, jer se problemi mogu riješiti samo kolektivnim pritiskom, solidarnošću i snagom mase. Do tada, ostaju samo apeli vlastima da ukidanjem akcize na gorivo i PDV-a na osnovne životne namirnice, te smanjenjem doprinosa, barem ublaže njihove muke.
Ovo su samo neki od problema sa kojima se suočava veliki broj građana, a koji, nažalost, ostaju u drugom planu. Iz Udruženja za zaštitu potrošača pozivaju građane na veću angažiranost u ostvarivanju svojih prava, te podsjećaju da rast budžeta dolazi upravo od potrošača i da bi se srazmjerno tome trebao i vratiti građanima. No, pitanje je dokle će izdržati njihovo strpljenje i do kada će na nepravdu pristajati šutnjom.
