PREDSJEDNIK HDZ BiH Dragan Čović i ponovni kandidat ove stranke za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda na ovim izborima doživio je težak politički poraz koji ne može sakriti ni narativ o majorizaciji Hrvata koju provode Bošnjaci izborom Željka Komšića u Predsjedništvo.
Čovićev poraz ujedno je i politički poraz hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i hrvatskog premijera Andreja Plenkovića koji su proteklih godina izražavali otvorenu podršku svim Čovićevim potezima, rado se s njime sastajali i fotografirali u pozama koje se malograđanski smatraju državničkim te sudjelovali indirektno i direktno u Čovićevoj predizbornoj kampanji.
Teško je sjetiti se kada su hrvatski predsjednik, odnosno predsjednica i hrvatski premijer, odnosno premijerka s toliko sustavnog žara i konkretnog angažmana sudjelovali u kampanji da se predsjednika HDZ BiH, stranke iz druge države, pretvori u ozbiljnog državnika i neupitnog političara kao što su se Kolinda i Plenković trudili oko Dragana Čovića.
Akademik Dragan Čović kao sramota zagrebačkog sveučilišta
Čak je aranžirana i dodjela počasnog doktorata Čoviću, nevjerojatna sramota za zagrebačko sveučilište. Na kičastoj ceremoniji pojavio se i sam Plenković te poručio sljedeće: “Čestitam akademiku, članu Predsjedništva BiH Draganu Čoviću, na počasnom doktoratu. To je lijepo priznanje za njegov ukupni akademski rad, angažman kao profesora i političara te jedan signal Sveučilišta u Zagrebu ne samo njemu, nego i Hrvatima u BiH”.
O Čovićevu akademskom radu naravno da ne treba trošiti riječi, no znakovito je kako Plenković počast izvrsno umreženom Čoviću tumači i kao “signal Hrvatima u BiH”. Iz elitističke i štreberske perspektive Andreja Plenkovića, djeteta crvene buržoazije, bizarna zagrebačka dodjela počasnog doktorata jednom iznimno moćnom političaru i bogatom čovjeku – a oko načina stjecanja tog bogatstva itekako postoje prijepori – treba oduševiti hrvatsku raju u Bosni i Hercegovini kojoj se djeca masovno iseljavaju zbog besperspektivnosti i siromaštva.
Favorit Plenkovića i Kolinde poražen na izborima
U svakom slučaju, nema baš nikakve sumnje da je Čović bio favorit Plenkovića i Grabar-Kitarović na izborima u BiH, ali je taj favorit ipak poražen u utrci za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda. Jedan od razloga za to svakako je i kandidatura Željka Komšića, za kojega su pretežito glasali brojčano nadmoćniji Bošnjaci, ali to sigurno nije jedini razlog Čovićeva poraza.
Čović jest prema procjenama dobio oko 80 posto glasova Hrvata koji su izašli na izbore u Federaciji BiH, no baš njihova niska izlaznost – manje od 50 posto – ilustrira da predsjednik HDZ BiH nema plebiscitarnu podršku u konstitutivnom narodu kojem pripada. U BiH prema zadnjem popisu stanovništva ima nešto više od pola milijuna Hrvata, a za Čovića je ovaj put glasalo samo 120 tisuća. Naravno da svih 540 tisuća bosanskohercegovačkih Hrvata nemaju pravo glasa, ali osvajanje 120 tisuća glasova pokazuje da Čović među Hrvatima u BiH nema ni natpolovičnu podršku.
Čak ni strašenje Komšićem nije Hrvate u BiH motiviralo da plebiscitarno glasaju za Čovića
Čovićeva u osnovi slaba glasačka podrška je tim gora jer se događa u kontekstu duge kampanje o tome kako su Hrvati ugroženi i majorizirani od Bošnjaka te kako će im Bošnjaci s Komšićem opet izabrati člana Predsjedništva. Prema tom narativu ugroženosti, bila je to skoro pa borba na život i smrt “hrvatskog korpusa” u BiH, a ti isti Hrvati su većinom zaključili da ih ili nije briga ili da nema tog Komšića koji će ih još jednom natjerati da glasaju za Čovića.
Ni bosanskohercegovački Hrvati koju su prethodnih godina – dok je Čović bio član Predsjedništva BiH – morali odseliti u Njemačku u druge zemlje Europske unije u potrazi za boljim životom nisu masovno potrčali glasati za predsjednika HDZ BiH. Čoviću nije pomogla ni sumnjiva akcija pod nazivom “Srce ponosno” – koja se u svojem nazivu očito referira na Herceg-Bosnu, čije je postojanje u određenom periodu u Haagu osuđeno kao udruženi zločinački pothvat – u kojoj se kao logističar angažirao i Plenkovićev zamjenik u HDZ-u Milijan Brkić.
Iza Čovića je stala cijela mašinerija HDZ-a iz RH i HDZ BiH, a on je dobio tek 120 tisuća glasova.
Čović je već 13 godina predsjednik HDZ BiH
Razlozi takvog rezultata zapravo su očiti – Čović je u međuvremenu vječni predsjednik HDZ BiH koji tu stranku vodi od 2005. godine. Na čelo stranke došao je u iznimno sumnjivim unutarstranačkim izborima, na kojima je s tridesetak glasova pobijedio tadašnjeg protukandidata Božu Ljubića, koji je zbog mućki oko glasanja onda sa svojim pristalicama stranku napustio. Dakle, Čović vodi HDZ BiH već 13 godina, a u to vrijeme je bosanskohercegovačkim Hrvatima sve gore i gore, za što sigurno ne mogu jedini krivci biti Bošnjaci i Željko Komšić.
Pod Čovićevim vodstvom HDZ BiH je postao svojevrsna stranka jednog lica, a kadrovi koje Čović protežira u stranci su politički potpuno potkapacitirani te ga tako ne ugrožavaju kao velikog vođu. Što se tiče uhljebljivanja, nepotizma i klijentelizma, u tome se HDZ BiH naravno nimalo ne razlikuje od HDZ-a iz RH.
Vječno u prvom ešalonu postratne političke klase u BiH
Još duže je Čović u prvom ešalonu bosanskohercegovačke politike, još od 1998. godine kada je postavljen za potpredsjednika i ministra financije Vlade Federacije BiH. Nakon toga je Čović više puta bio i član Predsjedništva BiH, a i suočio se sa suđenjem za raznolike kriminalne radnje koje je završilo u njegovu korist zbog misterioznog nestanka dokumentacije.
Tijekom tih godina “udarničkog” rada za bosanskohercegovačke Hrvate Čović je uspio akumulirati i zavidnu privatnu imovinu koja je doduše dijelom uknjižena na članove njegove obitelji. U Mostaru je Čović sagradio velebnu vilu, u Makarskoj ima stan, vlasnik je luksuznih automobila itd. Nije mu bio ni problem otputovati ljetos na Svjetsko prvenstvo u Rusiji i nazočiti utakmicama, iako reprezentacije BiH nije tamo igrala.
Slatki život Dragana Čovića
Ukratko, Dragan Čović živi slatki život u luksuzu o kakvom većina bosanskohercegovačkih Hrvata može samo sanjati. Njemu se “zaštita Hrvata” doista lijepo isplatila, ali se nije isplatila tim Hrvatima koje taj Čović već dva desetljeća navodno štiti na različitim funkcijama u BiH. I to su sigurno neki od razloga zašto se Hrvatima u BiH više ne da glasati ni za Čovića niti za HDZ BiH te koje ne uspijeva mobilizirati ni sustavno strašenje babarogom pod nazivom Željko Komšić.
Vrijedi dodati i da narativ o ugroženosti bosanskohercegovačkih Hrvata – koji politički direktno koristi Čoviću – u tamošnjoj i hrvatskoj javnosti najžešće propagiraju također materijalno osigurani ljudi, sveučilišni profesori i vlasnici medija koji su se odlično snašli u sistemu i vrijednostima koji je i u Hrvatskoj i u dijelu BiH koje kontrolira uspostavio HDZ, odnosno HDZ BiH. Čovića rijetko kritiziraju jer su i oni dio iste tranzicijske elite kojoj se isplatila zaštita nacionalnih interesa mnogo više nego nacijama čije interese tako gorljivo i glasno štite.
Čovića podržava i materijalno osigurani kler
Čovića naravno podržava i značajan dio katoličkog klera, od kardinala Vinka Puljića na niže, a ni oni nemaju previše materijalnih briga u životu. Čović je bio i ostao kandidat materijalno osigurane hrvatske tranzicijske elite u BiH, a nikako svih bosanskohercegovačkih Hrvata, a to se jasno vidi i u rezultatima glasanja.
U svemu tome postoji naravno i lekcija za Plenkovića i Kolindu, ako su doista zainteresirani za pomoć bosanskohercegovačkim Hrvatima. Ta pomoć ne može ići preko Dragana Čovića jer to nije pomoć običnim ljudima, nego Čoviću i njegovoj u međuvremeno skoro pa privatiziranoj stranci HDZ BiH.
Poražen na izborima a ne spominje ostavku
Znakovito je i da Čović uopće ne spominje ostavku kao posljedicu svojeg izbornog poraza. Bilo bi logično i očekivano da predsjednik stanke koji se kandidirao za reizbor u Predsjedništvo BiH pa bude poražen ponudi ostavku na čelnu poziciju u stranci.
Naravno, izgovor za nepodnošenje ostavke Čoviću je Željko Komšić. Ali čak je i to slab izgovor, s obzirom na to da je Čović u izbornoj noći izjavio da je bio “duboko uvjeren” kako Bošnjaci neće izabrati člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, a baš to se dogodilo. To pokazuje da Čović nije u stanju anticipirati očiti društveno-politički trend ili pak da laže kada govori o svojoj “dubokoj uvjerenosti”, a oboje ga diskvalificira da bude lider ozbiljne stranke kao i lider bosanskohercegovačkih Hrvata. Čović je isluženi i kompromitirani političar koji čuva fotelju i nije ga briga za narod u koji se zaklinje. Drugim riječima, tipični HDZ-ovac.
ZADNJE VIJESTI IZ Izdvojeno Region
