U posljednjih nekoliko sedmica, Bosna i Hercegovina postala je poprište tihe, ali intenzivne diplomatsko-privredne ofanzive koja bi mogla trajno promijeniti stratešku, ali i sigurnosnu poziciju države.Projekat gasovoda “Južna interkonekcija”, koji je godinama bio talac unutrašnjih političkih ucjena, prešao je iz faze “političkog problema” u fazu “američkog strateškog imperativa”.
Dolazak predstavnika američke vlade, giganta Bechtel, te ljudi bliskih administraciji Donalda Trumpa (AAFS), šalje jasnu poruku: Sjedinjene Američke Države preuzimaju kormilo energetske sigurnosti u BiH.
Kraj ruskog monopola i energetska suverenost
Geopolitički gledano, gasovod je najjače oružje u modernoj diplomatiji. Trenutna situacija u kojoj BiH 100 posto ovisi o ruskom gasu čini državu ranjivom na političke pritiske iz Moskve. Svako zavrtanje ventila u Rusiji znači hladne radijatore u Sarajevu i gašenje industrije.
Južna interkonekcija nije samo cijev; to je pupčana vrpca s Zapadom. Spajanjem na hrvatski sistem kod Zagvozda, BiH dobija pristup LNG terminalu na Krku. To znači da gas u BiH više ne mora biti ruski, on može biti američki, katarski ili alžirski.
Za Washington, ovo je ključno pitanje nacionalne sigurnosti. Izbacivanje ruskog energetskog utjecaja s Balkana je dugoročni cilj SAD-a, a Južna interkonekcija je jedan od posljednjih dijelova te slagalice u BiH. Sintagma koja se često pominje da dolazak američkih kompanija znači sigurnost je tačna i predstavlja suštinu ove operacije. U međunarodnim odnosima postoji nepisano pravilo: Gdje američki giganti ulože milijarde, tu američka politika garantuje stabilnost.
Kompanija Bechtel, koja je po svemu sudeći najozbiljniji kandidat za izgradnju nije obična građevinska firma. Ona je institucija američke moći. Od gradnje Hooverove brane do infrastrukturnih projekata na Kosovu (gdje su završili autoput godinu prije roka), Bechtel je simbol američke efikasnosti. S prihodima od skoro 60 milijardi dolara, Bechtel ima veći budžet od mnogih država.
Kada takva kompanija uđe u BiH, ona donosi “sigurnosni kišobran”. Eventualni sukobi, tenzije ili blokade koje bi ugrozile investiciju američkog privatnog sektora postaju direktan problem Washingtona. Za građane BiH, prisustvo Bechtela ili nekih drugih kompanija na terenu je jača garancija mira od mnogih političkih deklaracija. To je jasan signal da BiH ostaje u zapadnoj sferi utjecaja.
Presijecanje Gordijevog čvora
Godinama je projekat tapkao u mjestu zbog sukoba oko toga ko će upravljati gasovodom; BH-Gas (sa sjedištem u Sarajevu) ili nova kompanija Južna plinska interkonekcija (sa sjedištem u Mostaru, na kojoj je insistirao Dragan Čović i HDZ). Američka intervencija donosi “treće rješenje”. Prema izjavama političkih aktera, model koji se nazire je američka koncesija.
Ako američka kompanija gradi, finansira i upravlja gasovodom narednih 30 godina, pitanje da li je direktor iz Sarajeva ili Mostara postaje irelevantno. Američki operater garantuje da gas neće biti korišten kao sredstvo političke ucjene HDZ-a. Sastanci Dragana Čovića s delegacijom Bechtela sugerišu da je i lider HDZ-a prihvatio realnost, bolje je biti partner u američkom projektu nego biti označen kao kočničar strateškog interesa SAD-a.
Interesantna je pojava kompanije AAFS Infrastructure and Energy, koju predstavljaju ljudi bliski Donaldu Trumpu (Jesse Binnall i Joe Flynn). Iako je Bechtel “teškaš” za gradnju, pojava Trumpovih ljudi ukazuje na dvije stvari. Jedna od njih je bipartijska podrška: Bez obzira ko sjedi u Bijeloj kući, interes SAD-a u BiH ostaje isti, smanjenje ruskog utjecaja.
Druga stvar je i transakcijski pristup: Trumpova administracija preferira konkretne poslovne dilove (“Business Deal”) nad apstraktnom diplomatijom. Za njih, Južna interkonekcija je prilika za izvoz američkog tečnog plina (LNG) u Evropu i profit američkih kompanija. To projektu daje dodatnu brzinu jer novac ne čeka.
Pozicija RS-a
Sastanak američke delegacije s predstavnicima vlasti u Republici Srpskoj (Ana Trišić-Babić) je taktički potez. Iako se Milorad Dodik često oslanja i poziva na Rusiju upravo zbog ovisnosti o plinu, dolazak Amerikanaca to trajno mijenja. Bechtelov dolazak šalje poruku i Banjoj Luci: Voz kreće, s vama ili bez vas. Uključivanje RS-a u razgovore o infrastrukturi (a Bechtel gradi i u Srbiji sa turskom ENKA-om) pokazuje da SAD žele integrisati cijeli prostor Zapadnog Balkana u jedinstvenu energetsku i transportnu mrežu, čineći granice manje bitnim, a ekonomiju dominantnom.
Južna interkonekcija prestaje biti samo energetski projekat i postaje geopolitički sidro. Za BiH to znači dugoročnu energetsku sigurnost i fizičko prisustvo američkog kapitala koji služi kao stabilizator mira. Za SAD je zatvaranje vrata ruskom utjecaju u srcu Balkana. Kada je riječ o domaćoj političkoj sceni, to je kraj mogućnosti da se pitanje gasa koristi za ucjene i deklarativno nacionalne interese, primarno HDZ-a.
Eventualni ulazak Bechtela, uz podršku USTDA (Američke agencije za trgovinu i razvoj) koja finansira pripremu, bi značilo da se s priče prelazi na djela. Kada bageri s američkom zastavom počnu kopati hercegovački kamen, Bosna i Hercegovina će i de facto, a ne samo deklarativno, postati dio zapadne sigurnosne arhitekture.
