Svjedoči o tome i izjava Cerarova ministra vanjskih poslova Karla Erjavca da na Cerarovu mjestu ne bi ni primio hrvatskog premijera, jer on ne priznaje arbitražnu presudu i odbija njenu implementaciju.

“Ne znam zašto Plenković uopće dolazi u Ljubljanu ako je jasno kazao da ne želi govoriti o implementaciji nego o graničinom pianju kao bilateralnom problemu. Da sam na premijerovu mjestu, ja ga ne bih primio”, kazao je Erjavec u utorak, komentirajući predstojeći posjet novinarima, u izjavi nakon sastanka vijeća svoje stranke koje je raspravljalo o odnosima u koaliciji i reformi mirovinskog sustava.

Abrazivni nediplomatski stil Erjavca, bez čije bi stranke Cerarova vlada izgubila većinu u parlamentu, zadnjih dana iznenađuje čak i neke slovenske promatrače naklonjene Cerarovoj politici diplomatskog pritiska na Zagreb da pristane na razgovore o implementaciji arbitražne presude, iako se na slažu o uzrocima takve nervozne retorike.

Erjavec ne želi biti Cerar nego se u koaliciji ponaša kao Cezar kojemu je na vrh glave napornog trijumvirata njegove stranke demokratskih umirovljenika DESUS s Cerarovim liberalnim centrom i socijaldemokratima Dejana Židana, kazao je jedan poznavatelj slovenskih političkih prilika pod uvjetom anonimnosti.

Za razliku od njega, neki drugi analitičari u Ljubljani govore o namjerno izabranoj diferenciranoj retorici koju nakon presude arbitara pod vodstvom Gilberta Guillamea biraju Cerar i Erjavec, iako imaju zajednički cilj: “omekšati” stajalište hrvatske vlade još prije jeseni, kad bi neprovođenje arbtražne presude moglo negativno djelovati na predsjedničke izbore i pojaviti se kao jedna od glavnih tema u kampanji.

Cerar bira meku retoriku, govoreći da je dijalog potreban i da se bez Hrvatske arbitražni pravorijek ne može provesti, demonstrirajući “soft power” u stilu Angele Merkel, dok se Erjavcu više sviđa “hard talk” Donalda Trumpa, čime zbunjuje neupućene rivale na svjetskoj sceni, kazao je drugi ljubljanski analitičar.

(Vijesti.ba / FENA)