Tekstilna industrija u Bosni i Hercegovini ima perspektivu, samo ju je neophodno pokrenuti s mrtve tačke, tvrde s Odsjeka za tekstil pri Univerzitetu Bihać. Upravo ovaj odsjek svijetla je tačka budućnosti bosanskohercegovačke tekstilne industrije. Tu se kali vještina koja, kako kažu, dostiže evropski nivo.
Odsjek za tekstil pri Univerzitetu Bihać, uz onaj u Banjoj Luci koji je trogodišnji i mnogo mlađi, jedini je te vrste u Bosni i Hercegovini. Tradicija duga 40 godina garant je kompetentnosti kadra. Sa ukupno deset uposlenih i oko stotinjak studenata, Odsjek za tekstil je prava mala tvornica budućih modnih kreatora čija znanja i talenti se mogu uspoređivati sa znanjem i kreativnošću evropskih talenata.
Tekstilna industrija ima perspektivu
Profesor Bajro Bolić diplomirani je inžinjer tehnologije tekstila i viši asistent na Odsjeku za tekstil, s dugogodišnjim radnim iskustvom u tekstilnoj industriji. On smatra da ova industrija u Bosni i Hercegovini, s obzirom na dugu tradiciju kvaliteta i prijeratni rejting, ima perspektivu, samo ju je potrebno pokrenuti s mrtve tačke.
“Imamo kadrove i prijeratno tržište na području Evropske unije, samo ga treba reaktivirati. Ostvarujem mnogo kontakata s ljudima koji se bave tekstilom na području Evropske unije i tokom razgovora s njima došao sam do saznanja da su nam vrata evropskog tržišta tekstila i odjeće širom otvorena, te da ljudi imaju povjerenja u nas zbog pozitivnih iskustava iz prošlosti, kad su naše fabrike radile punom snagom i izvozile robu na evropsko tlo i šire. Kad je riječ o regionu, mnogi se čude da dvadeset godina nakon rata nije pokrenut ‛Kombiteks’ u Bihaću, ‛Novitet’ u Bosanskom Petrovcu, ‛Lepa Radić’ u Bosanskoj Krupi i ‛Bebi-triko’ u Kulen Vakufu, jer prijeratni kupci su i dalje zainteresirani za naše proizvode iz više razloga. Prije svega, to je kvalitet koji smo imali i gradili godinama, a tu je i blizina tržišta, što olakšava transport za razliku od udaljenih azijskih zemalja. Dakle, Evropa je zainteresirana za naše proizvode iz razloga što su oni, prije svega, smanjili vlastite kapacitete proizvodnje, ali i zbog blizine tržišta, jer udaljenost tražišta nosi određene rizike; naprimjer da roba usljed brze promjene trenda nošnje može vrlo lahko propasti još u transportu ili, preciznije kazano, može izgubiti vrijednost, a time i uzrokovati određene finansijske gubitke onome ko ju je kupio”, pojašnjava profesor Bolić.
Usprkos optimizmu profesora Bolića, od organa Službe za zapošljavanje Unsko-sanskog kantona smo dobili informacije da je na Birou rada prijavljena cijela jedna generacija studenata, koji čekaju neka bolja vremena za posao i priliku da se dokažu.
“U službenim evidencijama nezaposlenih osoba na nivou Unsko-sanskog kantona trenutno su 22 diplomirana inžinjera tekstilnih tehnologija i šest diplomiranih grafičara/dizajnera tekstila”, kaže za Novo vrijeme Ramo Sulić, rukovodilac Sektora za posredovanje u zapošljavanju pri Službi za zapošljavanje USK.
ZADNJE VIJESTI IZ USK Vijesti

