13. Novembra. 2018. Region

Kmezić: Političke odluke ugrožavaju CEFTA-u

Marko Kmezić, predavač i viši istraživač na Univerzitetu u Gracu, za ‘Zašto?’ objašnjava kako političke razmirice mogu utjecati na funkcionisanje i opstanak Sporazuma o slobodnoj trgovini u centralnoj Evropi (CEFTA), čije su članice šest zapadnobalkanskih država koje nisu u Evropskoj uniji i Moldavija.

• Preduslovi

Prije svega, ne bih se složio da je CEFTA do sada funkcionisala dobro.

Ona jeste u tom prvom ciklusu kada su u njemu bile zemlje ‘Višegradske grupe’ (Češka, Slovačka, Mađarska, Poljska) funkcionisala dobro.

Međutim, u poslednjim godinama ona baš i ne funkcioniše kako je bilo očekivano.

A zašto? Šta su to pravila trgovanja?

To je neki poredak i to je sprovođenje zajedničkih pravila, a da bi ta pravila bila sprovedena, podrazumjeva se da postoji dobrovoljnost, da postoji reciprocitet članica tog zajedničkog tržišta i da među njima postoji povjerenje.

A ja primjećujem da danas, kada pričamo u CEFTA-i, nijedna od ta tri preduslova nije ispunjen.

• Primjer

Prije svega, neke od zemalja nerado su se priključile CEFTA-i pod pritiskom Evropske unije i usljed obećanja o većim šansama za pridruženje Evropskoj uniji.

Takođe, reciprocitet očigledno ne postoji, ako pričamo o svim pravilima.

Dakle, u pojedinim zemljama, na primjer u Srbiji, proizvodi koji nose na sebi oznaku ‘Made in Kosovo’ ne mogu biti plasirani na tržištu.

Također povjerenje, ne samo kao ekonomska kategorija već možemo pričati i o političkom povjerenju, apsolutno ne postoji među svim učesnicima CEFTA-e.

Zato ja mislim da CEFTA-a ne funkcioniše dobro već duži niz vremena i ovo je samo jedan od primjera kako to tržište ne funkcioniše i možemo da se pitamo šta je razlog tome.

• Korak

Prije svega smatram da je razlog tome politika i politička situacija, što je očigledno iz priloženog da Srbija i BiH ne priznaju državu Kosovo i samim tim su i ovi ostali problemi.

Često vidimo da po pitanju postignutih dogovora Evropska unija nije uvijek tačna, nije uvijek promptna da interveniše u smislu, pa tako i u nekim ranije postignutim političkim dogovorima između Srbije i Kosova.

E sada je to bio slučaj i sa CEFTA-om.

Međutim, ja bih rekao da ovaj prijedlog kosovske vlade o uvođenju specijalnih carina na uvoz robe iz Srbije i Bosne i Hercegovine bio jedan korak predaleko kada zaista nije moguće ne reagovati.

I u tom smislu posmatram ovu reakciju iz Brisela.

• Normalizacija

Članstvom u Evropskoj uniji svih ovih šest zemalja, ili pet, će morati da se ponašaju po već utvrđenim pravilima koja podrazumjevaju slobodan protok roba usluga, ljudi i tako dalje.

U tom smislu, CEFTA je zamišljena kao jedan pokazna vežba, prije svega pokazna vježba potencijalnim članicama u smislu šta njih očekuje kada pristupe ovom velikom tržištu Evropske unije, a drugo, i vježba koja treba da pokaže postojećim članicama da su kandidati sposobni da se pridržavaju nametnutih ekonomskih pravila.

Ukoliko zemlje Zapadnog Balkan nisu u stanju da pokažu da su one sposobne da implementiraju CEFTA-u koja po svom obimu je znatno i značajno manja u smislu pravila koja treba da budu sprovedena, onda s pravom bilo ko može da postavi pitanje kako će se te zemlje u doglednom periodu snaći pod pritiskom mnogo značajnijih i većih pravila koje članstvo u Evropskoj uniji nosi sa sobom.

Dano tržište u teoriji nalazi se u stanju anarhije i tu nema prisile, već bi neka slobodna ruka dirigovala njime, ali ove posljednje odluke ja prije svega tumačim kao političke i tumačim ih u svijetlu napora da se riješi pitanje normalizacije odnosa između Srbije i Kosova, i s tim u vezi tumačim uvođenje ovih dodatnih carina na robu iz Srbije i Bosne i Hercegovine.

• Elite

Smatram da je CEFTA već ugrožena, a vidjet ćemo kako će, u ovom slučaju, kosovska strana, reagovati na opomenu koja dolazi iz Brisela.

Ali smatram da je mnogo toga potrebno i na drugoj strani, u Srbiji i Bosni i Hercegovini, uraditi kako bi tržište neometano funkcionisalo i za proizvode koji dolaze iz Kosova.

U tom smislu važno je ponoviti potrebu za tim reciprocitetom kada govorimo o zajedničkom tržištu i uspostavljaju povjerenja između svih igrača.

Trenutno, to poverenje između, prije svega, političkih elita, a onda, u manjem obimu, i ekonomskih, ne postoji.