Vodeći svjetski mediji u posljednje vrijeme s pojačanom pažnjom pišu o ovom fenomenu ili problemu, zavisno od toga kako ga ko posmatra.

Pojačanom kineskom utjecaju već su se suprostavili SAD i EU.

Nakon što je američki predsjednik Donald Trump započeo carinski rat protiv Kine, što je izazvalo brojne kritike EU, Brisel nije propustio priliku da i on gotovo istodobno otvori svoj front protiv najbrže rastuće privrede na svijetu. Riječ je o pokušaju EU da prijetnjama, ucjenama pa i zakonima, zaustavi ili barem ograniči kineske investicije u Evropi. I tu se Brisel našao u gotovo istoj poziciji kao i Washington kojeg su do sada žestoko napadali zbog nastojanja da globalnu slobodnu trgovinu zamijeni protekcionističkom politikom, piše u svojoj analizi Telegram.

U jednom su u Briselu i Washingtonu u pravu: ofanziva kineskog kapitala na jugoistočnu Evropu sve je izrazitija, a jedan od najboljih primjera je Srbija. Samo u posljednje vrijeme između Pekinga i Beograda dogovoren je cijeli niz velikih kineskih projekata u Srbiji vrijednih više milijardi dolara. Tako su izvršni direktor kineske kompanije “Shandong Linglong” Ven Vang i srbijanski ministar privrede Goran Knežević prošle godine potpisali ugovor o izgradnji tvornice automobilskih guma vrijedan 994,4 miliona dolara. Po tom sporazumu grad Zrenjanin obavezao se dati na raspolaganje kineskoj kompaniji 136 hektara zemljišta u Slobodnoj trgovinskoj zoni, a Kinezi će zauzvrat u novim pogonima zaposliti 1.500 radnika.

Srbijanski mediji objavili su također da su ministar za inovacije i tehnološki razvoj Nenad Popović i Jack Ma, vlasnik Alibabe, najveće kineske i jedne od najvećih svjetskih IT kompanija, dogovorili za početak rada na projektu izgradnje srpsko-kineskog Industrijskog parka u Beogradu, najvećeg u Južnoj Europi. Istovremeno potpisan je ugovor po kojem će kineska kompanija Zinjin Mining Group uložiti u Rudarsko-topioničarski bazen “Bor” čak 1,26 milijardi dolara, a u dokapitalizaciju dodatnih 350 miliona dolara pa će joj na temelju toga pripasti 63 posto tvrtke od iznimnog strateškog interesa za Srbiju. Kinezi su se obavezali sačuvati svih 5.000 radnih mjesta te dodatno uložiti 200 miliona za vraćanje preostalih dugova.

Do sada u Srbiju uložili 3,2 milijarde eura

Srbija je nedavno s kineskim kompanijama potpisala nove ugovore o izgradnji još jedne, 31 kilometar duge dionice autoceste od Beograda prema Crnoj Gori i BiH. Potpisan je također sporazum o gradnji toplovoda od Termoelektrane Obrenovac do Beograda te pročišćivača otpadnih voda u glavnom gradu Srbije. Vrijednost svih tih radova prelazi 900 miliona eura, a finansirat će se kineskim kreditima na 20 ili 30 godina s kamatom između 2 i 2,5 posto te s odgodom plaćanja od pet do sedam godina. Sve te projekte realizirat će kineske kompanije zajedno sa srpskim podizvođačima radova. Tome valja pridodati da su započeli radovi na rekonstrukciji i modernizaciji pruge Beograd – Budimpešta, kinesko-mađarsko-srpskog projekta vrijednog oko dvije milijarde dolara. Kinezi su do sada uložili u Srbiju 3,2 milijarde eura u gradnju dionice autoceste na koridoru 11, mosta na Dunavu, zaobilaznicu oko Beograda, Termoelektranu Kostolac te preuzimanje Željezare Smederevo i još nekoliko manjih kompanija. Željezara Smederevo proizvodit će pragove za željezničku prugu Beograd-Budimpešta te dalje prema Grčkoj pa su Kinezi tako spasili 5.200 radnih mjesta.

Međutim, sav taj kapital tek je kap u moru kineskog kapitala koji je preplavio Evropu. Prema procjenama agencije Bloomberg, koja se bavi objavljivanjem i analizom privrednih i ekonomskih pokazatelja, 670 kineskih kompanija, od kojih je 100 u državnom vlasništvu, uložilo je posljednjih desetak godina u Evropu više od 318 milijardi dolara te kupilo oko 360 kompanija. Od talijanskih proizvođača guma i grčke luke Pirej, do njemačke tvornica robota i švicarskih firmi za umjetna gnojiva. U kineskom vlasništvu već su četiri aerodroma i šest pomorskih luka, te vjetrenjače u devet zemalja. Osim svega toga, Kinezi su kupili i 13 profesionalnih nogometnih klubova. Bloomberg i Evropsko vijeće za međunarodne odnose (ECFR), objavili su kako Kinezi namjeravaju graditi nuklearne reaktore u Rumuniji i Bugarskoj te luke u Švedskoj, da žele postati vlasnici francuske kompanije Compagnie des Alpes, njemačkog operatora električne energije, češkog proizvođača automobila Škoda i jednog irskog proizvođača nafte i plina. Bloomberg u svojoj analizi spominje i Hrvatsku pa tako podsjeća da Kinezi već grade Pelješki most te da žele kupiti jedan kontejnerski terminal.

Komesar Evropske komisije za proširenje Johannes Hahn optužio je Peking da pokušava pretvoriti Zapadni Balkan u kineskog trojanskog konja u Evropskoj uniji budući da će te zemlje prije ili kasnije postati članice EU.

Hahn također upozorio kako kineska “kombinacija kapitalizma i političke diktature” može biti poželjna nekim liderima u Zapadnom Balkanu, te da kineski kapital utire put političkom utjecaju. Pri tomu je naveo primjer autoputa u Crnoj Gori koji je Peking financirao i izgradio.

Njemačka i Francuska uvode kontrolu nad investicijama

Njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Emmanuel Macron predložili su formiranje zajedničkog tijela za hitni nadzor pregovora zemalja Evrope s Pekingom. Uz Pariz i Berlin, najveću zabrinutost zbog dolaska kineskog kapitala pokazuju još Velika Britanija i Italija, što ne čudi jer upravo za te zemlje postoji najveće zanimanje kineskog kapitala. U Njemačkoj je u pripremi paket zakona koji bi vladi u Berlinu omogućili da interveniraju i eventualno spriječe sporazume s ulagačima izvan EU, a to se prije svega odnosi na Kinu, koji žele kupiti najmanje 15 posto udjela u njemačkim kompanijama. Do sada su se takve provjere provodile samo kad se kupovalo 25 posto dionica neke kompanije. Ti će se zakoni posebno odnositi na kompanije koje rade za Ministarstvo odbrane, koje se bave gradnjom važnih infrastrukturnih objekata, proizvodnjom visokih tehnologija povezanih s javnom sigurnošću.

Njemačka, Francuska i Velika Britanija ne žele da se Kina, ali i neke druge države dokopaju podataka o najnovijim tehnološkim dostignućima i poslovnim planovima njihovih kompanija. Tako je u Berlinu već najavljeno da će proizvođač alata Leifeld morati odbiti ponudu za preuzimanje od strane kineske kompanije Yantai Taihaija. Za razliku od najrazvijenijih članica EU, Grčka, Portugal i Kipar ne žele otkriti podatke o kineskim ulaganjima u njihove zemlje jer se boje da će tako obeshrabriti njihove ulagače. Njemački i francuski diplomati pokušali su nedavno uvjeriti mađarskog premijera Viktora Orbana da ograniči prisutnost Kineza, no taj je pokušaj neslavno propao.

Ugledni američki list New York Times nedavno je objavio tekst u kojem objašnjava kako je za povećana kineska ulaganja u Evropi kriv predsjednik Trump koji je digao ruke od Evrope. Pri tome ističe kako kineski kapital donosi u Evropu više radnih mjesta, poboljšava životni standard i ubrzava privredni rast. Tako ke Srbija, ističe New York Times, otvaranjem svoje ekonomije prema Kini, “cementirala podršku Pekinga pred pritiscima EU da prizna nezavisnost Kosova”. Za Kineze je Srbija privlačna zbog visokih državnih subvencija, nižih ekoloških standarda i manjeg pritiska za transparentnost u poslovanju. Kineski predsjednik Xi Jinping izjavio je tokom posjete  Beogradu kako je Srbija centar njihovog infrastrukturnog mega projekta “Jedan pojas, jedan put” koji ima za cilj jačanje prometnih i trgovinskih veza Kine s Evropom. New York Times međutim upozorava da bi se Srbija, u odnosu na Kinu, mogla naći u dužničkoj krizi jer je digla brojne goleme kredite.

U Washingtonu i Briselu tvrde da se protive kineskoj finansijskoj i privrednoj ekspanzije jer se boje da će kineske investicije održati na vlasti autoritarne lidere. Pravi je razlog to što je Kina počela ugrožavati monopolnu poziciju koju su najrazvijenije države EU imale u jugoistočnoj Evropi. Do sada su, naime, mogle diktirati način pod kojim su davale kredite ili ulagale novac, a sada su dobili konkurenciju zbog koje će morati ublažavati uvjete te smanjivati kamate. Države jugoistočne Evrope, kojima je bio neophodan strani kapital, morale su pristajati na sve što su im diktirale razvijenije članice EU, pa su se zbog toga okrenule kineskom kapitalu. Za razliku od EU birokrata koji su uveli bezbrojne prepreke za kompanije iz jugoistočne Europe koje žele novac iz fondova EU, Kinezi su neusporedivo efikasniji i izdašniji pri sklapanju poslova.

Osim toga, u Srbiji, Makedoniji, Crnoj Gori, smatraju da im je Brisel postavio niz nepravednih pravnih, političkih i ekonomskih barijera za ulazak u EU, pa je logično da su se okrenuli Kini i Rusiji. I na kraju Kina je hiljadama kilometara daleko od Zapadnog Balkana, pa, navodi se u analizi Telegrama,  zaista nema nikakvih šansi da politički ili vojno utječe na političke procese u regiji. Posve je također legitimno da Peking želi osigurati tržište za svoje proizvode i kapital, pogotovu stoga što je sve to i te kako potrebno tim državama. SAD je pak druga priča: predsjednik Trump želi na svaki način zaustaviti ili usporiti razvoj Kine pa je pokušava izgurati sa svakog pa i evropskog tržišta, piše Telegram.

Miro Cerar upozorio na širenje kineskog utjecaja

Na širenje kineskog utjecaja na Balkan upozorio je krajem prošle godine i slovenski ministar vanjskih poslova Miro Cerar u razgovoru za Washington Post. On je naveo da bi se američka administracija trebala jače angažirati u jugoistočnoj Evropi ako ne želi jačanje utjecaja Rusije i Kine u tom dijelu Evrope.

„Ako budu prevladali ruski ili kineski interesi, tu bismo regiju mogli izgubiti“, kazao je Cerar za WP, dodajući da bi prisutnost i angažman SAD-a trebali biti izraženiji. Šef slovenske diplomatije istaknuo je u razgovoru da je u srednjoj i istočnoj Evropi, uključujući i Balkan, posebno izražen interes Pekinga za jačanje ekonomskih i političkih veza pa da se tako i sam više puta sastao s najvišim kineskim dužnosnicima u okviru sastanaka čelnika država srednje i istočne Evrope s Kinom.

Iako Slovenija ima samo dva miliona stanovnika, ona privlači dosta interesa za investicije iz Kine, dok je SAD u tom pogledu mnogo manje vidljiv, kazao je slovenski čelnik, upozoravajući da bi povećano zanimanje Moskve i Pekinga u situaciji kad se Trumpova administracija, zbog svoje agende America First, manje angažira u Evropi, moglo dovesti do promjene geopolitičkih odnosa u dijelu starog kontinenta, posebno na Balkanu.

Istodobno, kazao je da za SAD dobri odnosi Slovenije s Ruskom Federacijom “nisu problematični” te da je Slovenija uključena u sankcije protiv Rusije zbog ukrajinske krize.

Rusija, prema navodima Cerara, na zapadnom Balkanu ima popriličan utjecaj, a EU u saradnji s SAD-om u tom pogledu treba pokazati više odlučnosti jer Balkan spada u demokratsku evropsku obitelj kao punopravan član.

Iako značajno pridonose ekonomiji, kineska ulaganja u infrastrukturu u zemljama zapadnog Balkana potiču ionako raširenu korupciju, upozorava Institut za sigurnosna istraživanja Europske unije (EUISS).

Dosadašnje kineske investicije u ceste i željeznice u iznosu od 5,5 milijardi eura u Makedoniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji, realizirane su tako što su kineske kompanije dobivale ugovore direktno od vlada tih zemalja, a ne preko konkursa koji nalažu nadmetanje više kompanija. Zapadnobalkanske zemlje često su morale donositi posebno uobličene zakone za kineske projekte da bi udovoljile zahtjevima Pekinga da se ugovori prave izravno s vladama, što stvara nejasne praznine i iznimke u zakonima i odlaže usuglašavanje zemalja regije s pravilima i standardima EU-a, ističe EUISS.