Jedinstveni ćilimi, koji su se tkali u 16. stoljeću u gradu Usaku i okolici za potrebe osmanskih dvoraca i džamija, krajem 19. stoljeća su se počeli proizvoditi u fabrikama u Herekeu, mjestašcu u gradu Kocaeliju. Prvi ćilimi proizvedeni u fabrici 1889. godine, u doba sultana Abdul Hamida II, nekada su krasili Fatihovu džamiju i Bejazitovu džamiju u Istanbulu.

Riječ je o ćilimima veličine oko dvije hiljade 94 kvadratna metra, koji su nastali spajanjem nekoliko velikih dijelova čime čine unikatnu i veličanstvenu cjelinu. U proizvodnji ovih nadaleko poznatih ćilima iz osmanskog perioda koristili su se pamučna prediva i vuna.

Prilikom ukrašavanja ćilima korišteni su motivi iz klasičnog doba osmanske umjetnosti, ali je u konačnici kreiran proizvod u kojem se donekle osjeti i uticaj zapadnog umjetničk Nakon što je završeno njihovo mehaničko čišćenje, pranje, održavanje, restauracija i konzervacija, ćilimi se postepeno postavljaju u Fatihovu džamiju.

Prilikom procesa mehaničkog čišćenja dijelova ćilima iz njih je izašlo na kilograme prašine koja se skupljala decenijama.

Radovi konzervacije ćilima, koji su trajali oko dvije godine, koštali su ukupno 2,2 miliona turskih lira, odnosno oko 395 hiljada eura. Na projektu konzervacije je radilo ukupno 60 osoba, od čega 37 stručnjaka za popravku ćilima i tepiha. U procesu restauracije korišteno je blizu pet tona vunenog prediva i 75 kilograma pamučnog prediva.