Od propalog dvogodišnjeg prekida sukoba u julu 2015. godine jugoistok Turske sa većinskim kurdskim pogođeno je najžešćim sukobima u posljednje tri decenije. U borbama kurdskih militanata i turskih sigurnosnih snaga ubijeno je oko 2.000 ljudi, a pola miliona ih je raseljeno.

Prokurdska stranka HDP (Narodna demokratska stranka) na jugoistoku uživa veliku podršku, ali je Erdogan smatra produženom rukom Radničke partije Kurdistana (PKK) protiv koje je bio usmjeren i njegov govor u Diyarbakiru, najvećem gradu te regije.

“Sljedbenici PKK stalno govore o miru. Donose li prazne riječi mir? Može li biti mira s ljudima koji okolo nose oružje?”, pitao je okupljene. “Mi smo čuvari mira, mi smo čuvari slobode”.

Vodeća AK partija, koju je Erdogan osnovao, također je popularna na jugoistoku. Ankete pokazuju da bi upravo kurdski glasači, koji čine petinu biračkog tijela, na referendumu o ustavnim promjenama mogli 16. aprila mogli donijeti prevagu.

HDP se protivi izmjenama ustava, ali se glas te stranke u kampanji slabo čuje između ostalog i jer su brojni njihovi zastupnici i članovi završili u zatvoru nakon optužbi za povezanost sa PKK-om, a osim toga država je preuzela i kontrolu nad općinama koje je ta stranka vodila. HDP negira povezanost sa PKK-om, koji Evropa, SAD i Turska smatraju terorističkom organizacijom.

“Spremni smo da razgovaramo sa svima koji imaju nešto reći ili imaju projekat. Ali imamo jedan uslov – bez oružja u rukama”, poručio je Erdogan, prenosi Reuters.

Turski predsjednik zagovara jače ovlasti kako bi se izbjegle krhke koalicijske vlade iz prošlosti. Njegovi kritičari kao dokaz njegovog autoritarnog instinkta ističu hapšenja i suspenzije više od 100.000 učitelja, nastavnika, državnih službenika, vojnika, sudija i novinara od propalog državnog udara iz jula prošle godine.