Teško je izabrati najveću pobjedu u historiji reprezentacije BiH, ali oko najvažnije nema previše dilema, barem za većinu.
Fudbalska reprezetnacija BiH je do sada nastupila na samo jednom velikom takmičenju. Bilo je to Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. godine kada je na klupi sjedio Safet Sušić.
Bila je to vrhunac najbolje generacije koju su Zmajevi imali, a sve je okrunjeno plasmanom na Mundijal gdje je nastup okončan u grupnoj fazi.
BiH je na najvažnije fudbalsko tamkičenje otišla sa prvog mjesta u svojoj grupi. Pobjeda koja je donijela odlazak na SP je ostvarena na današnji dan 2013. godine i to protiv Litvanije rezultatom 0:1.
Nema tog ljubitelja bh. reprezentacije da 15. oktobra prije devet godina nije pustio suzu, suzu radosnicu naravno jer sve ono što se dešavalo u Kanuasu je definitivno nezaboravno.
Na hiljade navijača iz BiH, Evrope i svijeta stiglo je u Kaunas kako bi svjedočilo historijskom trenutku. Tokom utakmice je bilo dosta napeto, čekao se taj gol vrijedan suhog zlata.
Došao je u 68. minuti. Pogodio je čovjek specijalizovan za historijske golove – Vedad Ibišević. Svima je pao kamen sa srca, slavlje je moglo početi.
Kada je sudija Felix Zwayer odsvirao kraj uslijedili su neopisivi trenuci radosti i sreće. Nešto što se čekalo cijeli život i po našu žalost nešto što više nismo uspjeli ponoviti.
Iz te generacije još samo dvojica nose dres Zamjeva, Edin Džeko i Miralem Pjanić. Neki su i dalje fudbalski aktivni, ali ne igraju za reprezentaciju, dok su neki odavno u zasluženoj penziji.
Poslije tog uspjeha iz godine u godinu reprezetnacija je počela da pada. Smjena generacije je bila itekako bolna, barem iz rezultatskog ugla pošto su u međuvremenu propušteni plasmani na dva Mundijala i dva Evropska prvenstva.
Nažalost, i najveći uspjeh reprezentacije BiH nije mogao proći bez tragedije. Vraćajući se kući iz Kaunasa u saobraćanoj nesreći poginula su trojica pripadnika grupe Ljuti krajišnici. Smrtno su stradali Hasib Mahmić, Vildan Pehlić i Almir Kasumović.
