Dok se Donald Tramp priprema za Bijelu kuću, a Tereza Mej za Bregzit, Evropsku uniju 2017. godine očekuje suočavanje sa posljedicama političkih potresa iz ove godine nakon kojih bi se Njemačka mogla naći u ulozi usamljenog lidera.
Renacionalizacija politike, odnosno odbijanje globalizacije i međunarodne saradnje, koje su karakterisali poredak poslije 1945. godine, postali su sve popularniji.
Kako navodi CNN, Evropska unija posrće. Italijanski premijer Mateo Renci će verovatno izgubiti podršku na referendumu o ustavnoj reformi koji se održava za vikend, što će skoro sigurno dovesti do njegove ostavke i uspona antievropskih stranaka u Italiji.
U Austriji će, kako se čini, novi predsjednk postati Norbert Hofer iz krajnje desničarske Slobodarske partije (FPO).
Gert Vilders, iz antiislamske i antievropske Partije slobode u Holandiji koji je pozivao na Evropsko patriotsko proljeće i obećao da će Holandija opet “biti velika”, mogao bi da pobjedi na parlamentarnim izborima na proljeće sljedeće godine.
Ipak, kako se navodi, Evropska unija najviše strahuje od izbora u dvije najveće članice – Njemačkoj i Francuskoj.
Pokretači evropske integracije Pariz i Berlin sada se suočavaju sa populističkom krajnjom desnicom u vidu Nacionalnog fronta i Alternative za Nemačku, mada je malo verovatno da bi oni mogli da pobijede na izborima.
Međutim, više od populizma, Evropskoj uniji prijeti rastuća “šizma” u njemačko-francuskoj osovini, a zbog različitog pravca u kojem se kreću Pariz i Berlin, svaka strateška dugoročna vizija za EU skoro da je nemoguća.
Francuska se okreće sebi, ostavljajući Njemačku samu na čelu EU – što je još teži zadatak zbog činjenice da Britanci odlaze.
Republikanski kandidat u Francuskoj Fransoa Fijon najverovatnije će se suočiti sa Marin Le Pen iz Nacionalnog fronta, koju će vjerovatno pobjediti.
U Njemačkoj se očekuje pobjeda Angele Merkel za četvrti kancelarski mandat, kada će dospeti pod pritisak ne samo domaćih birača, već i međunarodne zajednice, da je “posljednja braniteljka” umerene liberalne demokratije i globalizacije.
I dok se svi okreću sebi, Njemačka će se naći na poziciji koju nikad nije željela – da pokuša sama da vodi Evropu. A izazovi su brojni – Bregzit, Rusija, Turska, migranti, kriza evrozone i nepredvidljivi Donald Tramp, zaključuje se u analizi.
ZADNJE VIJESTI IZ Zanimljivosti
