Usluge prijevoza migranata se, prema njihovim osobnim priznanjima, kreću od 300 do 600 eura. Cijela balkanska ruta košta blizu 10 hiljada eura. Budući da se većina migranata koristi takvim uslugama i da je potražnja sve veća, pored organizovanih grupa krijumčara i obični prijevoznici sve teže odolijevaju tom iskušenju. Tek rijetki među njima bivaju okarakterisani kao krijumčara ljudima, nakon što ih policija uhapsi dok prevoze migrante.

Tužilaštvo BiH je samo za nekoliko dana jula optužnice zbog krijumčarenja ljudi podiglo protiv Blagoje Komara, Marka Šekarića, Armina Omeragića, Nedžiba Đone, Amela Ušanovića, Siniše Šakića i Zorana Miloševića. Prije toga ih je na pograničnim dijelovima Bosne i Hercegovine uhapšeno još desetine, a među njima je bilo i stranih državljana.

Osim toga, Tužilaštvo BiH podiglo je optužnicu i protiv sarajevskog taksiste Mahira Nuhića, koji se tereti da je iz Sarajeva do granice sa Republikom Hrvatskom prevozio migrante koji su samovoljno napustili Centar za prihvat i smještaj tražilaca azila u Delijašu. No, stručnjaci upozoravaju na organizovane grupe krijumčara ljudi.

Suzbijanje u ranoj fazi

Jasmin Ahić, profesor sa Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu, upozorio je za Klix.ba da je, bez obzira na to koliko se prekršaj doimao kao bezazlen, riječ o ozbiljnom krivičnom djelu, naročito kada krijumčari cijelom poslu pristupaju organizovano i kada se radi prekogranično.

“Iskustvo pokazuju da na ruti od Grčke, Albanije, Crne Gore do Bosne i Hercegovine, bez obzira na to što je priliv migranata još uvijek izuzetno mali, na određenim graničnim prijelazima mjesečno prolazi do hiljadu migranata. Stoga je rad Frontexa i svih graničnih policija više fokusiran na krijumčare, nego na migrante, jer ukoliko se to tržište počne razvijati, a pretpostavka je da uzima maha, onda će se javiti i druge kriminogene sfere oko toga, mogućnost narkomanije, prostitucije, eksplozivnih sredstava”, objašnjava Ahić.

Napominje da je krijumčarenje ljudi u Bosni i Hercegovini, koje se odnosi na manje grupe krijumčara, uzelo maha u proteklom periodu, ali da su razbijene i dvije velike grupe međunarodnog karaktera.

“Svi sada uviđaju, što oni bolje organizovani, što ‘amateri’ koji nastoje da zarade nešto novca prijevozom migranata do pograničnih dijelova BiH, da je riječ o ozbiljnim krivičnim djelima. Kontinuirano praćenje daje izuzetno dobre rezultate. Većina akcija je bazirana na međunarodnoj saradnji domaćih agencija sa Frontexom i CEPOL-om. To su akcije većeg obima, gdje se pod kontrolom, nadzorom, operativnim i standardnim mjerama drži od 10 do 40 osoba. Onda se ta akcija, sa dovoljnim brojem dokaza i onoga što se može potkrijepiti na sudu, lišavaju slobode”, kazao je Ahić, dodavši da su dvije tako organizovane grupe postojale.

S druge strane, profesor Ahić napominje da je bilo i onih koji su na lokalnom planu djelovali neorganizirano, kao lažni i stvarni taksisti, ali da su i oni svjesni da pružanje prijevoza migrantima nije usluga nego ozbiljno krivično djelo.

“Svi oni koji su se našli u sivoj zoni razmišljajući o tome da nešto zarade na taj način, sada su svjesni o kakvom djelu je zapravo riječ”, poručio je Ahić.

Na kome se kola lome

Sarajevski taksista Mahir Nuhić, protiv kojeg je Tužilaštvo BiH podiglo optužnicu zbog krivičnog djela krijumčarenja ljudi, ispričao je za Klix.ba svoju priču, napominjući da je na poziv kolege pristao da pruži uslugu prijevoza osobama za koje nije znao da su migranti.

“Tri minute nakon poziva sam se našao sa klijentima. Krenuli smo iz Sarajeva za Bihać. Na ulazu u Bihać nas je zaustavila Granična policija. Oni su izvadili neke svoje kartone, na šta mi je policajac rekao da vozim migrante. Ja sam im odgovorio da je to problem države, a ne moj, a da ja svoj posao radim časno i pošteno. Poveli su me na granični prijelaz da dam izjavu. Tu su me ispitivali kako i šta je bilo. Kontaktirali su Tužilaštvo, nakon čega im je izdeklamovano šta sve treba da urade. Ostao sam bez automobila, telefona… Još uvijek mi to nije vraćeno. Nazvao sam prijatelja da dođe po mene. Kasnije je podignuta optužnica i Sud BiH je potvrdio optužnicu”, ispričao je kratko Nuhić.

Istakao je da je riječ o teškoj optužnici, koja unosi neizvjesnost i nevolje u njegov život i donosi nevolje cijeloj porodici.

“Ja sam porezni obveznik, kao takvog trebalo bi da me država zaštiti. Sve vrijeme sam imao uključen taksimetar. Ne znam kako će se sve ovo završiti”, kazao je Nuhić.

Predsjednik Udruženja “Sarajevo taxi” Enver Suljagić objašnjava za Klix.ba da taksisti nisu dužni da traže dokumente od ljudi koji žele njihovu uslugu prijevoza.

“Mi nismo dužni da tražimo nečije dokumente, čak za to nismo ni ovlašteni. Mislim da institucije koje rade na rješavanju problema migranata ne žele ili ne mogu da se uhvate ukoštac sa pravim problemom, a to su granice, to su ljudi koji organizovano rade krijumčarenje ljudi… Kola su se slomila na čovjeku za kojeg su i oni vidjeli da nije dio organizovanog lanca. Kako mi možemo znati da li vozimo turistu ili migranta?!”, pita se Suljagić, napominjući da u posljednje vrijeme skroz izbjegavaju takve ture.

Migranti kao dobra prilika

Armin Kržalić iz Centra za sigurnosne studije ističe za Klix.ba da je krijumčarenje ljudi bilo prisutno u Bosni i Hercegovini i ranije, ali da se u posljednjih pet-šest mjeseci statistika samih prijava brojčano povećala.

“S obzirom na to kakva je ekonomska situacija u Bosni i Hercegovini, a kakva se mogućnost nudi građanima, budući da je teško naći legalne poslove kao izvor prihoda, većina građana će se posvetiti ili opredijeliti da na ovakav način zaradi novac, smatrajući da čini jednu vrstu usluga migrantima. Možda u nekim sredinama građani BiH i ne znaju da takvim postupkom vrše krivično djelo. Imamo tu i posebno organiziranih grupa koje već u dobroj mjeri ulaze u organizovani kriminal i naplaćuju velike svote novca za prebacivanje takvih ljudi i ulaze u tamnu stranu samog organizovanog kriminala. Tu bi trebalo raditi na podizanju nivoa svijesti građana o činjenju ovog krivičnog djela”, zaključio je Kržalić za Klix.ba.