Mostar nema lokalnih izbora i bez obzira na sporadične pokušaje opozije da nametnu tu temu kao prioritetnu, kao što bi bio red da su stvari normalne i da Mostar nije ono što jest, građani kao da žive u nekom svom svijetu i kao da su prihvatili današnju situaciju kao normalnu. Danas da napravite anketu i upitate građane koji su njihovi osnovni problemi, kao što to znaju napraviti nevladine organizacije, malo će vam ko kazati da je neodržavanje lokalnih izbora problem. Kako će i biti, kad u Mostaru i bez izbora funkcioniše sve kao u Jablanici ili Čapljini, obližnjim općinama u kojima i danas cvjeta demokratija.

Vlast je u par godina pronašla načine da zaobiđe nepostojanje Gradskog vijeća, Federalni parlament pripomogne oko budžeta, kanton oko garancija da se grad može zadužiti i kad negdje zapne, naš čovjek nađe načina da improvizira. O legalnosti i legitimnosti niko ne vodi previše računa, isto kao što su izgignorisane preporuke federalne revizije koja je negativnim ocijenila trošenje javnih sredstava iz gradskog budžeta za 2015. godinu.

U ulici Alekse Šantića ili Tvrtka Miloša, sve u zavisnosti koji naziv koristite za jednu od najljepših mostaraskih ulica, nalazi se zgrada kakvu nećete susresti baš na svakom koraku, ruševina koja na neki način simbolizira i Mostar, a možda i državu u cijelini. Šantićeva ulica i danas je puna ruševnih zdanja koja podsjećaju da je ovdje nekad bila prva linija razdvajanju u ratu HVO-a i Armije BiH, o nekim anomalijama života na ničijoj zemlji već smo pisali.

Najposebnija od svih mostarskih ruševina izgleda kao autentičan naš odgovor na zelene zgrade ili pametne gradove. Ruševina je iz sebe porodila stablo, cijeli život zajedno s njim. Drvo izraslo veliko i granato da se čovjek gledajući ga zapita da li je prvo bilo ono, pa se zgrada omotala oko njega ili je drvo izraslo iz nje.

I u bezvlašću narod živi i ne misli na vlast i politiku, kao ovo drvo u Šantićevoj ulici koje je preraslo sve probleme i ruševinu iz koje je nastalo. Narod je uvijek bio jači od politike, ako je nije mogao pobijediti, onda ju je bar ignorisao.