Zaista su čvrsti ovi naši premijarligaški fudbaleri, mada neki na prvi pogled izgledaju malo neuhranjeno. Izborili su se sa blatom, snijegom, kišom i hladnoćom.
Odigrali su svih 18 kola predviđenih za jesenji dio sezone, a stručnjaci u klubovima odmah su požurili da im daju slobodno, naravno sa spiskom obaveza kako da se ponašaju za ovih skoro mjesec pauze. Početak priprema za nastavak sezone zakazan je u većini klubova drugog ponedjeljka 2018, jer će se 19. kolo odigrati već u subotu, 17. februara.
Pogled na polusezonu
Nakon 22. kola, koje će se odigrati 3. marta, znaće se kojih će šest timova u Ligu za prvaka, a kojih će se šest boriti da sačuvaju goli premijerligaški život. Već sada se zna da su Željezničar i Zrinjski obezbijedili učešće u elitnijoj ligi, a može se reći da su sigurni učesnici Sarajevo i Široki Brijeg. Peti sudionik će vjerovatno biti Krupa, dok će se za šesto mjesto u zimska četiri kola boriti Mladost, Borac i Radnik.
U najnezavidnijem položaju u nastavku prvenstva biće Vitez i Čelik, dva tima koja zauzimaju posljednja mjesta, a u nešto povoljnijem položaju su GOŠK i Sloboda, koji zeničkom timu bježe sedam, odnosno šest bodova. Borba za opstanak biće itekako žestoka, jer u Čeliku najavljuju dolazak katarskih i turskih finansijera, a zna se da Vitežani nekim čudom na proljeće igraju kao preporođeni.
Šta nam je pokazao prvi dio sezone? Sjajnim finišem i serijom pobjeda na prvom mjestu će prezimiti Željezničar. Tim sa Grbavice ostvario je 13 pobjeda, dvije utakmice je odigrao neriješeno i doživio tri poraza, što je bilo dovoljno da se sakupi 41 bod. Bod manje ima zvanični prvak Zrinjski koji je doživio poraz više, ali je ostvario identičan broj pobjeda – 13.
Odmah nakon završetka prvog dijela prvenstva u N/FSBiH izbacili su statistiku u kojoj je konstatovano da su ekipe Krupe i Mladosti bile te koje su najčešće remizirale, dok je Čelik doživio najviše poraza – 14. Iako su šest bodova u zaostatku za gradskim rivalom, navijače Sarajeva može hrabriti činjenica da su njihovi ljubimci postigli najviše golova – 41 ili prosječno 2,28 po utakmici, što govori da trener Husref Musemić, koji je čitav vijek aktivnog fudbalera igrao kao vođa napada, gaji ofanzivni stil igre.
Suprotnost je njegov kolega sa Grbavice Admir Adžem. On je kao igrač više bio posvećen odbrani svog gola, pa mu je i trenerska filozofija malo drugačija. On zahtijeva disciplinu u igri, izuzetno dobro fizičku pripremljenost, pa je i rezultat takvog opredjeljenja činjenica da su plavi primili samo 12 golova ili prosječno 0,67 po jednom susretu. Golman Vedran Kjosevski uspio je u osam susreta da sačuva svoju mrežu, a samo u dva navrata (Mladost i Radnik) morao je dva puta vaditi loptu iz mreže. Najslabija odbrana jeseni bila je Čelikova, koja je kapitulirala 45 puta ili 2,5 puta po utakmici.
Najistureniji napadač Sarajeva Mersudin Ahmetović je na čelu liste najboljih strijelaca sa 13 postignutih golova, dok su Luka Menalo (Široki Brijeg) i Goran Zakarić (Željezničar) po 9 puta pogađali protivničke mreže. Po 8 golova postigli su igrači Zrinjskog Nemanja Bilbija i Miloš Filipović, a isto toliko golova postigao je i Krste Velkoski iz Sarajeva.
Široki Brijeg je osvojio najviše bodova na domaćem terenu, 24 (8 pobjeda i 1 poraz, gol-razlika 19:4). Dva boda manje osvojili su Zrinjski i Željezničar. Najlošiji skor na svom terenu imaju GOŠK i Vitez sa 7 bodova. GOŠK je kući ostvario dvije pobjede, remi i 6 poraza, a Vitez jednu pobjedu, 4 remija i 4 poraza.
(Ne)uspješni domaćini
Mada vlada uvjerenje da su u našoj ligi domaćini uvijek u velikoj prednosti, statistika kaže da su u 108 utakmica jesenjeg dijela prvenstva 57 pobjeda ostvarile domaće ekipe, što je prosjek od 52,78 posto, 19 utakmica završeno je neriješenim rezultatom – 17,59 posto, dok su gosti ostvarili 32 pobjede – 29,63 posto. Postignuto je ukupno 260 golova ili sasvim zadovoljavajućih 2,41 po utakmici, a kada se to izrazi vremenski, gol je viđen svakih 37,4 minuta. Domaće ekipe su, kao što je i red, bile više napadački orijentisane i postigle su 159, a gostujuće 101 pogodak.
Kada se riješi kompleksa domaćeg terena, za što su sigurno djelomice krivci i navijači koji vrše stalni presing i žučno reaguju na svaku pogrešku, ekipa sa Koševa će se sigurno uključiti u borbu za sam vrh. Za sada se ekipa Sarajeva mora zadovoljiti činjenicom da je najviše pokazala na gostujućim terenima, gdje je osvojila 20 bodova (6 pobjeda, 2 neriješena rezultata, samo jedan poraz – onaj od Želje na Grbavici – uz gol-razliku 20:7). Samo bod manje na strani je osvojio Željezničar – 19, a Zrinjski 18 bodova. Neslavan rekord drže fenjeraši Vitez i Čelik, koji izvan svog grada nisu uspjeli da osvoje niti bod. Devet utakmica, devet poraza, a Vitežani nisu uspjeli da postignu niti gol uz 20 primljenih. Igrači Čelika uspjeli su da tri puta zatresu protivničke mreže na gostovanjima, ali su zato primili čak 29 golova.
Statistika konstatuje da je najviše pobjeda u nizu ostvarila ekipa Sarajeva – pet, od 15. do 18. kola, dok je Čelik ostvario najviše poraza u nizu – šest, od 13. do 18. kola. Igrači Željezničara su uspjeli da naprave niz od osam utakmica bez poraza, od 11. do 18. kola, a Krupa u posljednjih sedam kola prvog dijela prvenstva nije osjetila gorčinu poraza. Najviše utakmica bez pobjede nanizao je Vitez – deset, od 9. do 18. kola.
Ne mogu se igrači BH Telecom Premijer lige BiH pohvaliti ni prevelikom disciplinom u igri. Sudije su ove jeseni izrekle 502 javne opomene (žuti kartoni), što je prosjek 4,65 po utakmici ili jedan žuti karton na svakih 19,4 minuta. Pokazano je i 19 crvenih kartona – 0,18 po utakmici, po jedan na svakih 511,6 minuta.
Posljednja kola šampionata pokazala su da je na ovom našem podneblju teško pratiti kalendar takmičenja koji je prepisan od nekih drugih fudbalskih federacija i koji mora pratiti kalendar koji donose Svjetska (FIFA) i Evropska fudbalska federacija (UEFA). Ali, lako je Nijemcima igrati do polovine decembra kada svaki stadion ima vrhunsku drenažu, hibridne travnjake (kombinacija vještačke i prirodne trave, što je trenutno vrhunska tehnologija za kvalitetna igrališta) i grijanje ispod terena.
Sav jad i tuga stanja naših travnjaka viđena je u posljednjih nekoliko mjeseci kada se i vrijeme urotilo protiv fudbala. Kada je sticajem okolnosti susret kvalifikacija za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. morao biti odigran na stadionu Grbavica, kiša se prosula kao iz kabla i sav napor domaćina da ušminka svoj dom pao je u vodu. Blato do koljena dočekalo je goste, čiji igrači igraju u mnogim najvećim evropskim klubovima i
čiji travnjaci su ravni poput tepiha. Normalno je da onda kažu da nikada nisu igrali na gorem terenu, mada se nama sa strane učinilo da se zaista dobro zeleni.
Posljednja kvalitetna rekonstrukcija terena na Grbavici obavljena je sredinom sedamdesetih godina prošlog vijeka, kada su se plavi nakon godina izbivanja i proslave titule šampiona Jugoslavije na Koševu vratili u Dolinu ćupova. Tada su na svaki metar razmaka položene šupljikave cijevi za odvod viška vode, postavljena drenaža i posađena nova trava. Ali, za više od četiri decenije, kada se održavao samo travnjak, drenaža nije kao što je nekada bila i svaka obilnija padavina pretvara teren u kaljugu.
Donošenje odluka
Ništa bolja situacija nije ni na ostalim terenima stadiona u BH Telecom Premijer ligi, a izuzetak predstavlja stadion u Krupi na Vrbasu gdje se igra na vještačkoj travi. Nije uzalud predsjednik UEFA, Slovenac Aleksander Čeferin, prilikom nedavne posjete našem krovnom savezu, napomenuo da bez izgradnje kvalitetne infrastrukture naši talenti neće moći da dostignu nivo koji bi inače mogli. Kako da dodaš loptu u noge saigraču kada ona skače po neravnom terenu ili kako da pošalješ pas od 40, 50 metara kada noge propadaju u blato.
Iskoristili su naši fudbalski čelnici odmah tu činjenicu da kažu da u rješavanju tih problema očekuju i pomoć UEFA, koja i inače pomaže siromašne saveze poput ovog našeg. Ali, nikakva sredstva sa strane neće biti dovoljna da se stanje iole popravi dok sami ne zasučemo rukave. Svakako da se taj proces mora odvijati postupno, ali se moraju i donijeti neke odluke koje će primorati lokalne sredine da ulažu u infrastrukturu.
Tako se pokazala dobrom odluka da do idućeg šampionata svi stadioni moraju imati noćnu rasvjetu kako bi se za vrijeme ljetnih vrućina bar malo pomoglo igračima da ne igraju po zvizdanu. Sezona je duga, ova je krenula 22. jula, a prvi dio je završen 10. decembra, pa je normalno da u ovim klimatskim uslovima bude temperatura i preko 30 stepeni, ali i da u novembru i decembru uz snijeg bude i leda. Zato je neophodno da se počne raditi na poboljšanju terena koji su kod nas u većini slučajeva malo kvalitetnije oranice.
Shvatili su to i u našem susjedstvu, pa je tokom protekle nedjelje Hrvatski nogometni savez u Zagrebu okupio predstavnike prvoligaških klubova i predstavio im projekt kojim će svim klubovima u Prvoj HNL pomoći u obnovi travnjaka. Ciljevi projekta su da se omogući kraća zimska i duža ljetna stanka prvoligašima, a radi smanjenja broja povreda te prilagođavanja kalendara većini evropskih liga. Time bi se smanjili troškovi klubova za zimske pripreme, ali i unificirali tereni na kojima se igra 1. HNL.
Da ne dužimo, HNL će donirati 3,5 miliona kuna (oko 875 hiljada KM) pojedinom klubu, što će se iskoristiti za postavljanje hibridnog travnjaka, ugradnju odgovarajuće drenaže i navodnjavanja, grijanje i prvu godinu održavanja. Od klubova se očekuje finansiranje projektne dokumentacije, a od gradova finansiranje pripremnih komunalnih radova.
Nogometni/Fudbalski savez BiH takvih sredstava sigurno nema. Kako kod nas sve funkcioniše na principu pristanak sa prinudom, moraju se učiniti napori da se stanje popravi, a ne samo kukati kako para nema. Ako želimo da u našoj najboljoj selekciji igra više igrača iz BHT Premijer lige, a ne samo da krivimo vrat gledajući je li negdje na evropskim terenima niknuo kakav talenat koji je porijeklom sa ovih prostora i koji bi bio spreman da igra za domovinu svojih predaka. Takvih je sve manje, a i dok dođe red na nas, proberu se oni najbolji.
