Tada je streljan 35-godišnji Dušan Prodić, pružni radnik iz okoline Doboja. On je svoga sina iz prvog braka hladnokrvno ugušio u rijeci, na prijedlog druge supruge, s kojom je imao dvoje djece. On je strijeljan, a njena smrtna kazna zamijenjena sa 20 godina zatvora.

BiH je smrtnu kaznu zvanično kao država ukinula 1998. godine, ali u zakonu u RS-u još postoji. Posljednju smrtnu kaznu u našoj državi izrekao je Okružni vojni sud u Sarajevu koji je 12. marta 1993. osudio Borislava Heraka i Sretka Damjanovića za genocid. Kazna nije realizovana.

Kada je riječ o regiji, Srbija je posljednja ukinula ovu praksu, a 1992. godine pogubili su Johana Drozdeka koji je osuđen na smrt 1988. godine zbog silovanja šestogodišnje djevojčice. Smrtnu kaznu ukinuli su tek 2006. godine, ali je nakon 1992. godine nisu praktikovali.

U Hrvatskoj je posljednje izvršenje ovakve presude bilo 1987. godine kada je pogubljen Dušan Kosić koji je osuđen zbog hladnokrvnog i okrutnog ubistva četveročlane porodice Matijević, bračnog para Čede i Slavice i njihove maloljetne djece Dragane i Snježane 1. marta 1983. godine. Strijeljali su ga.

Island je prva zemlja koja je ukinula ovakav vid kazne. Posljednja egzekucija na Islandu dogodila se 1830. godine i izvršena je odsijecanjem glave.

Posljednja smrtna kazna izvršena je u Bjelorusiji ove godine. Ovo je jedina evropska zemlja koja još nije ukinula smrtnu kaznu.

U svijetu od razvijenijih zemalja smrtnu kaznu još imaju SAD i Japan u kojem nije bilo izvršenja od 2011. godine. Kina godišnje izvrši više smrtnih kazni nego ostalih 20-ak zemalja (koje je imaju) zajedno. Prema Amnesty Internationalu, to je minimalno hiljadu pogubljenja godišnje.