U Biskupskom ordinarijatu Banjalučke biskupije u Ulici Kralja Petra I. 80, monsinjor Ivo Tomašević, generalni sekretar i glasnogovornik Biskupske konferencije BiH i najbliži saradnik kardinala Vinka Puljića, dočekao je novinara Globusa Darka Hudelista vrlo zabrinuto. Tema o kojoj su trebali razgovarati nije bila nimalo ugodna. Atmosfera u kojoj su razgovarali još manje.
Pred njima su, piše u tekstu objavljenom u Globusu, prostrte dvije međusobno sučeljene karte BiH. Jedna od njih izišla je u Večernjem listu u petak 10. februara. To je karta tzv. trećeg entiteta, iliti hrvatske federalne jedinice u (Federaciji) BiH, uz koju se, u Večernjaku, nalazio naslov “U hrvatsku federalnu jedinicu u BiH ušlo bi do 83 posto Hrvata”. Iza te karte stoje zagovornici i promotori hrvatskog entiteta u BiH, bliski čelnicima HDZ-a BiH u Mostaru, odnosno predsjedniku HDZ-a BiH i hrvatskom članu u Predsjedništvu BiH Draganu Čoviću.
Druga je bila karta bosanskohercegovačkih biskupa (koju su oni, po riječima mons. Tomaševića, bili dali u javnost još 29. oktobra 2005). Njihov prijedlog političko-teritorijalnoga ustroja BiH i vizualno i po sadržaju čista je suprotnost HDZ-ovom pogledu na BiH i na položaj ovdašnjih Hrvata.
Hrvati katolici koji žive u BiH podijelili su se u dvije linije s različitim vizijama na unutarnje uređenje države. Jednu liniju čine – pretežnim dijelom – vodeći hrvatski političari u BiH, najvećim dijelom koncentrirani u HDZ-u BiH.
Druga liniju predstavljaju oni koji zagovaraju viziju bosanskohercegovačkih biskupa, a to su njih šestorica: predsjednik BK i nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, dopredsjednik BK i vojni biskup mons. Tomo Vukšić, banjalučki biskup mons. Franjo Komarica, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Ratko Perić, pomoćni biskup vrhbosanski mons. Pero Sudar i pomoćni biskup banjolučki mons. Marko Semren. Hrvatski političari, mahom HDZ-ovci, ali i veći dio ostale hrvatske “političke elite” u BiH, zagovaraju striktno nacionalnu ili entitetsku podjelu BiH, oslanjajući se pritom na činjenicu da logika ili evolucija političkih događanja ili političke realnosti u BiH – od rata iz devedesetih naovamo – neizbježno ide u smjeru stvaranja etnički potpuno čistih i homogenih teritorija te da se s tom objektivnom činjenicom ili s tim trendom jednostavno treba pomiriti i verificirati ga odgovarajućom “troentitetskom” političko-teritorijalnom podjelom BiH, pri čemu bi i Hrvati napokon dobili svoju, hrvatsku “republiku”. To jest, hrvatski entitet.
Bosanskohercegovački biskupi, međutim, razmišljaju sasvim drugačije, oni idu za revizijom ili ukidanjem Dejtonskog sporazuma i nude sasvim drugačiju, regionalnu (dakle, ne po nacionalnom ključu) podjelu, po kojoj bi BiH – koju oni i dalje vide kao cjelovitu – bila podijeljena u četiri regije, formirane po kriterijima ekonomske, saobraćajno-komunikacijske, prirodne, historijske, geografske i sl. prirode, a čiji bi glavni gradovi bili Sarajevo, Banja Luka, Mostar i Tuzla. Ono, dakle što se danas mnogima, ili čak većini, čini kao glavni ili jedini kriterij podjele BiH, a to je nacionalni element, to bosanskohercegovački biskupi stavljaju u drugi ili treći plan.
“U prijedlogu Biskupske konferencije BiH jako je važno da nijedan narod nema u svakoj od te četiri regije više od 40 posto, a nijedan manje od 30 posto udjela u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti. To je važno zbog toga kako nijedan narod ne bi mogao majorizirati druga dva”, upozorava mons. Tomašević…
ZADNJE VIJESTI IZ Bosna i Hercegovina
