Dok američki predsjednik Donald Tramp (Donald Trump) prijeti najstrožim mjerama protiv država koje pomažu Iranu, državni sekretar Marko Rubio (Marco Rubio) istovremeno šalje poruku da ruska podrška Teheranu ne ograničava sposobnost Vašingtona da djeluje.
Rubijeve izjave dodatno su otvorile pitanje koliko su američka administracija i njena vanjska politika zaista usklađene u trenutku sve većih tenzija između Vašingtona, Moskve i Teherana.
Rastu tenzije
Američki državni sekretar Marko Rubio izjavio je u srijedu da ruska pomoć Iranu ne spriječava sposobnost Sjedinjenih Američkih Država da djeluju kako bi se zaštitile. On je to rekao u intervjuu za emisiju „The Brian Kilmeade Show“ na radiju Fox News.
– Ništa što bilo ko pruža Iranu, ni na koji način ne spriječava našu sposobnost da djelujemo onako kako je potrebno da bismo zaštitili Sjedinjene Američke Države, rekao je Rubio.
Dodao je da Vašington i Moskva „nisu usklađeni“ kada je riječ o Iranu, naglašavajući da je Rusija i dalje snažno fokusirana na rat u Ukrajini.
Istovremeno, ruski predsjednik Vladimir Putin izjavio je u utorak, tokom sastanka s iranskim predsjednikom Masudom Pezeškijanom (Masoud Pezeshkian), da Moskva osigurava opremu i drugu pomoć Iranu usred njegovog rata sa Sjedinjenim Američkim Državama.
Tramp je ranije zaprijetio oštrim sankcijama svim zemljama koje pomažu Iranu, čime je dodatno pojačan pritisak na države koje održavaju veze s Teheranom.
Upravo taj raskorak između prijeteće retorike Bijele kuće i diplomatskih poruka State Departmenta ponovo otvara pitanje unutrašnjih podjela u Trumpovoj administraciji.
Veliki pritisak
U Trampovom sistemu vlasti predsjednikova riječ ima posljednju i ključnu težinu, dok State Department često pokušava ublažiti posljedice oštre političke retorike.
Dok Tramp javno prijeti „brisanjem države“ i najavljuje snažnu finansijsku ofanzivu, saveznici i protivnici širom svijeta pažljivo prate njegove poteze. Rubijeve umjerenije poruke, s druge strane, mogu se posmatrati kao pokušaj američke diplomatije da zadrži određenu kontrolu nad sve složenijom situacijom.
Raskorak u porukama tako postaje sve očigledniji: dok jedna strana govori jezikom prijetnji i pritiska, druga pokušava ostaviti prostor za diplomatsko djelovanje.
