Novi rad istraživača s Harvarda pokazuje da je fizička aktivnost u “ljudskoj DNK”, ali i da je vježbanje direktno povezano s dužim životnim vijekom. Istraživanje je utvrdilo i da fizička aktivnost kasnije u životu može doprinijeti sporijem propadanju organizma.
Tim evolucijskih biologa i biomedicinskih istraživača s Harvarda u novoj studiji pokušao je dokazati da je fizička aktivnost “ugrađena u ljudsku biologiju”.
Rad izlaže evolucione i biomedicinske dokaze koji pokazuju da su ljudi, koji su evoluirali da žive mnogo decenija nakon što su prestali da se razmnožavaju, takođe evoluirali da budu relativno aktivni u svojim kasnijim godinama.
Istraživači kažu da fizička aktivnost kasnije u životu prebacuje energiju s procesa koji mogu ugroziti zdravlje ka mehanizmima u tijelu koji ga poboljšavaju.
Oni pretpostavljaju da su ljudi evoluirali kako bi ostali fizički aktivni kako stare i na taj način alocirali energiju fiziološkim procesima koji usporavaju postepeno propadanje tijela tokom godina. Ovo štiti od hroničnih bolesti kao što su kardiovaskularne bolesti, dijabetes tipa 2, pa čak i neke vrste raka.
“Rasprostranjena je ideja u zapadnim društvima da je, kako starimo, normalno da usporavamo, radimo manje i odlazimo u penziju”, rekao je evolucijski biolog s Harvarda Daniel E. Liberman, glavni autor istraživanja.
“Naša poruka je obrnuta: kako starimo, postaje još važnije ostati fizički aktivan”, kazao je.
Istraživački tim, koji uključuje Aarona Baggisha i I-Min Leeja s Harvardske medicinske škole, vjeruje da je rad prvo detaljno evolucijsko objašnjenje zašto nedostatak fizičke aktivnosti, kako ljudi stare, povećava rizik od bolesti i smanjuje dugovječnost.
Studija koristi rođake čovjekolikih majmuna kao polaznu tačku. Istraživači ističu da su majmuni, koji obično žive samo 35-40 godina u divljini i rijetko prežive prošlu menopauzu, znatno manje aktivni od većine ljudi, sugerišući da je u ljudskoj evoluciji postojala selekcija ne samo da žive duže, nego i da budu fizički aktivniji.
Tim je naglasio da je ključna zdravstvena korist fizičke aktivnosti produžiti životni vijek ljudi, koji se definiše kao godine života provedene u dobrom zdravlju.
Rad pokazuje da, osim sagorijevanja kalorija, fizička aktivnost predstavlja fiziološki stres, uzrokuje oštećenja organizma na molekularnom, ćelijskom i tkivnom nivou. Odgovor tijela na ovo oštećenje je, međutim, u suštini da se vrati jači.
To uključuje popravak puknuća u mišićnim vlaknima, popravak oštećenja hrskavice i zacjeljivanje mikrofraktura. Reakcija takođe uzrokuje oslobađanje antioksidanasa i protivupalnih pojava povezanih s vježbanjem i poboljšava protok krvi. U nedostatku fizičke aktivnosti, ovi odgovori se manje aktiviraju.
Pokazalo se da procesi popravke ćelija i DNK smanjuju rizik od dijabetesa, gojaznosti, raka, osteoporoze, Alchajmerove bolesti i depresije.
“Ključna poenta je da, budući da smo evoluirali, budemo aktivni cijeli život, našim tijelima je potrebna fizička aktivnost da bismo dobro ostarili. U prošlosti je svakodnevna fizička aktivnost bila neophodna da bismo preživjeli, ali danas moramo odabrati vježbanje, odnosno baviti se dobrovoljnom fizičkom aktivnošću radi zdravlja i kondicije”, rekao je Liberman.
ZADNJE VIJESTI IZ Zanimljivosti
