U Pakistanu je u utorak potpisan sporazum o readmisiji između Bosne i Hercegovine i te zemlje, a podrazumijeva da u Pakistan moraju biti vraćena sva lica koja su došla u Bosnu i Hercegovinu iz te zemlje, a nemaju legalne papire i dozvole za ulazak.
Na papiru jedno, ali često u praksi drugo. U kojoj mjeri je moguća realizacija sporazuma?
Postupak readmisije u dobroj mjeri može ublažiti pritisak, ali ne može riješiti pitanje priliva migranata u Bosnu i Hercegovinu, smatra Armin Kržalić, profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u sarajevu. Jedan od razloga je to što je postupak veoma skup, međutim, utiču i brojni drugi faktori.
“Način utvrđivanja postupka readmisije postupa iskazanu dobru volju da se državljani vrate u zemlju iz koje su došli. Bilo je pokušaja i u martu od bivšeg ministra da se izvrši popis i da se migranti izraze da li žele da se vrate i mali broj njih se vratio i to je ono što će opterećavati ovaj sporazum”, smatra Kržalić.
Prethodne godine pedeset, a od početka ove godine pa do sada 28 hiljada – to je broj migranata koji je kontrolisan od MUP-a Unsko-sanskog kantona. Resorni ministar Nermin Kljajić sa sigurnošću tvrdi da 99 posto migranata sa sobom nije imalo nikakve identifikacijske dokumente, a između ostalog, ističe da nije optimističan kada je riječ o potpisanom sporazumu o readmisiji.
Ni građani Bihaća ne vjeruju da će potpisani sporazum uroditi plodom.
S druge strane, zima je pred vratima a kapaciteti prihvatnih centara su popunjeni. Iz tog razloga, ministar Kljajić kaže da su imali velika očekivanja kada je riječ o uspostavi infrastrukture u prihvatnom centru Lipa.
“Vidimo da se tu nije ništa desilo i vidimo da će ova godina, ako se ne nađe neko rješenje s novim kampom predstavljati problem po pitanju humanitarne krize u USK i boravka migranata u napuštenim objektima”, rekao je Kljajić.
ZADNJE VIJESTI IZ Svijet
