Ovog 22.juna navršila tužna godina dana od kako nisi sa nama.. Tvoj osmjeh je zauvijek zapamćen u našim mislima, svako sjećanje na tebe otvara nam nova vrata da život mora ići dalje, ali naše misli i sjećanje na tebe vječno će prolaziti zajedno sa tobom. Ne možemo te vratiti ali ćemo te zauvijek voljeti. Živjet ćeš s nama u našoj radosti i tuzi, u svakom našem osmjehu i suzi, jer ljubav koju si nam dao smrt ne može izbrisati i nikada neće prestati. Sjećanja na lijepe trenutke ponekad navru, ničim izazvana, izmame osmijeh na lice i probude ponos u nama jer smo imali sreću i čast da nam ti budeš uzor. Zbog toga, dok smo živi čuvaćemo uspomenu na najljepše trenutke s tobom i zajedničku sreću. Volimo te i voljet ćemo te zauvijek. Neka ti je vječna hvala za svaki dan koji si nam posvetio, za ljubav i pažnju kojom si nas nesebično darivao. Zauvijek ćeš biti dio naših života.
TVOJI: supruga Bulka, sin Nermin, kćerka Anita i unučad.