– Takva sonda mogla bi da traje sve dok naša civilizacija ne razvije tehnologiju koja će moći da se pronađe i kada jednom stupimo u kontakt, mogla bi da započne kominikaciju u stvarnom vremenu – napisao je Benford u radu.

To bi mogao da bude dugotrajan izvještaj o našoj biosferi i civilizaciji.

U svom radu, Benford ne nudi samo moguće lokacije za vanzemaljske sonde, već predlaže i načine kako istraživači mogu tražiti dokaze o vanzemaljskoj tehnici, u rasponu korištenja optičkih i radio-teleskopa, do slanja svemirskog broda.

S obzirom na blisku i stalnu prisutnost u blizini Zemlje, moglo bi se zaključiti da bi Mjesec mogao biti bolja lokacija za špijunsku stanicu od udaljenih koorbitala, ali Benford ističe da je dio Mjesečeve površine stalno u tami, uskraćujući sondama solarnu energiju za njihovo funkcioniranje. Postavljanje sondi preblizu Zemlji također bi moglo da predstavlja problem jer Benford tvrdi da vanzemaljci vjerovatno žele da ostanu neotkriveni.

Čini se da je najbliži koorbitalni asteroid u stabilnoj orbiti koja će vjekovima pratiti Zemlju. Iako se o njima još puno toga može naučiti, Benford je rekao da bi oni mogli biti idealno mjesto za vanzemaljske sonde jer imaju stabilne orbite u dužem vremenskom periodu.

Iako Benford priznaje da ideja nema dokaze, on tvrdi da nemamo šta da izgubimo ako provjerimo njegove tvrdnje, prenosi Pozitivno.ba.

Paul Davis, fizičar i astrobiolog na Državnom univerzitetu u Arizoni, također sumnja da ćemo pronaći vanzemaljsku tehnologiju za nadzor, ali smatra da bi bilo korisno da se svejedno provjeri.

– Kolika je vjerovatno da će vanzemaljska sonda biti na nekoj od ovih orbitala? Očigledno krajnje mala. Ali ako nas to ne košta puno, zašto ne provjeriti? Čak i ako ne nađemo vanzemaljca, možda pronađemo nešto zanimljivo – rekao je Davis.