Kako navode historijski zapisi, trasa električnog tramvaja išla je od željezničke stanice, koja se nalazila kod današnjeg hotela “Bristol” sve do Latinske ćuprije. Tada su se koristili tramvaji firme “Simens-Sohukert”, koji su ujedno i prvi tramvaji nastali u njenim pogonima.

Prvi tramvaji su, za razliku od današnjih, imali samo dvoje vrata, a mogli su primiti maksimalno 24 putnika. Imao je odvojene vagone za pušače i nepušače, a u početku je imao i odvojene vagone za muškarce i žene. Važno je naglasiti da su vozači i kondukteri imali pravila u oblačenju i održavanju higijene.

Građani u početku nisu imali povjerenja u ove električne strojeve, te je tramvaj gradom kružio poluprazan. Ipak, već naredne godine tramvaj bilježi rekord u broju prevezenih putnika, kada je prevezeno čak 3.800 ljudi.

“Ovo je prvi tramvaj, vozimo ga samo za obilježavanje Dana KS. To je atrakcija. Sve je sačuvano kao što je i bilo. Stolice u vagonu su drvene”, izjavio je jedan od vozača GRASA Hamdija Huremović, kada je prije nekoliko godina provozao stari tramvaj kroz Sarajevo.

Povećan broj putnika zahtijevao je veće promjene u saobraćaju, pa su tako tramvaji umjesto svakih 15 minuta, kretali svakih deset sa polazne stanice. Pruga je produžena do Vijećnice samo dvije godine nakon što je tramvaj pušten u pogon, a nakon toga je otvorena i pruga koja je išla kroz Titovu ulicu do Katedrale. Nedugo nakon toga, izgrađena je remiza iza Tvornice duhana.

Na isti dan, iste godine, zvanično je puštena električna rasvjeta u Sarajevu. Ulice, javni objekti i stanovi su sijali pod svjetlošću, te je počelo pokretanje mnogih industrijskih pogona. Važno je napomenuti da je pokretanje industrijskih pogona u Sarajevu počelo prije nego u nekim većim evropskim metropolama poput Londona, Pariza, Ljubljane i Zagreba.