Utorak, 15. Oktobra 2019.
Unsko-sanski kanton 11° C Broken Clouds
Search
Generic filters
Exact matches only
Search in title
Search in content
Search in excerpt
Filter by Custom Post Type
Velkaton
Melbourne
Chicago
London

15. Oktobra. 2019. Zanimljivosti
Irac zamijenio svjetske metropole životom na selu – pravi plastenik i sadi voće

Ian i Dalida Galijaš-Koffey su se iz Irske preselili u Dobraču. Selo kod Kragujevca je njihova nova adresa poslije njegovih dugogodišnjih putešestvija po svijetu i njenog 15-godišnjeg boravka u Dublinu i Corku, gde su se i upoznali.

Kućica na selu, cvijeće u dvorištu iz koga se pruža pogled na idilični šumadijski pejzaž, komšije koje ih sa traktora na putu za njivu pozdravljaju, svježa hrana i miran život su ono što je Ian tražio. U međuvremenu, osim Irske, živio je i radio u Parizu, Hamburgu, Melburnu….

Skoro prijeteći, sa “dvostrukim” iskustvom, Ian nam saopštava svoju prvu misao: “Dobro je dok ne uđete u Evropsku uniju. Poznajem mnogo farmera koji i sami kažu da nisu vlasnici svoje zemlje i stoke. Kad ih pitam – da li je sve ovo vaše, oni će mi reći – pola je moje, a na pola pravo polaže banka. Ljudi su pod kreditima. Tri mjeseca ako ne plate ratu, sve odlazi banci. U jednom trenutku ostaju bez posla, prihoda, kuće. To je konstanta tenzija. Ovde su ljudi manje – više vlasnici svog imanja,” kaže Ian Coffey.

Komšiluk uvijek spreman da pomogne 

Dobio je i novo ime – Ilija

Priznaje da ne poznaje dobro situaciju u srpskoj poljoprivredi, ali o ekonomiji zna toliko da mu se isplati da u selu drži mehaničarsku radionicu za popravak motora.

“Ovdje je mirno. Nema konstantne gužve i stresa. Volim da sjednem, popijem kafu na miru, pa da odem da radim svoj posao. Vidim i da se mještani ovdje tako organizuju. Dosta rade, ali su gospodari svog vremena. Nasmijani su, svi se pozdravljaju na seoskom putu, vole da svrate i da im odete u goste. Za ovih četiri do pet godina bio sam na više rođendana i slava nego za cijeli život po svijetu,” kaže Ian.

Dalida je srpskog porijekla, koja je iz Hrvatske devedesetih došla u Čelarevo, a potom se zaputila u Irsku u potrazi za boljim životom. Poslije 15 godina ona i Ian su doneli odluku da je bolje da žive u Srbiji. Zajedno su radnju za motore preselili u Šumadiju, koja je na sredini puta svim njihovim mušterijama iz cijele Srbije.

Još 2010. godine dok smo putovali kroz Srbiju donijeli odluku da ćemo se doseliti u ovaj trougao između Kragujevca, Topole i Gornjeg Milanovca. Na proputovanju smo se obreli u Dobrači i tu zapazili kuću koja nam se svidjela. Igrom slučaja, dvije godine kasnije, vidjeli smo oglas da se prodaje. Nije bila opcija da u Srbiji živimo u gradu, već samo u selu. Irska je zemlja u kojoj je život poprilično skup, poreza je mnogo, izuzetno su visoki i na kraju se život svede na put do posla i nazad. Ian se odlično uklopio u Šumadiju. Dobio je i novo ime, jer su mještani lomili jezik. Na kraju su mu rekli – znaš šta, ti ćeš da budeš Ilija“, priča Dalida.

Selo kod Kragujevca je njihova nova adresa poslije njegovih dugogodišnjih putešestvija po svijetu

Svježa hrana – nemjerljivo bogatstvo

Ianu odgovara što na selu ne mora da gleda na sat. On kaže da su ljudi u Srbiji slični Ircima, pogotovo na selu i da mu je prvi utisak bio da su pošteni, radni i žele da pomognu jedni drugima. Priroda i krajolici nisu bii iznenađenje za njega, jer, kaže, i Srbija i Irska su “zelene” zemlje. Kad ne popravlja motore Ian obilazi mlade voćke koje je posadio. Za početak – 17 stabala šljiva, orahe… Mjerka gdje bi mogao da podigne plastenik sljedeće godine u kome će gajiti paradajz, još nešto od povrća i obavezno ljute prapričice. Jer, smatra Ian, najkvalitetnija hrana na svijetu je u Srbiji.

“Prednost života u selu je što vam je svježa hrana uvijek dostupna. To djeluje lakonski i nevažno, jer vam je ovdje na dohvat ruke, ali vjerujte mi na riječ da je od izuzetnog značaja. Bilo gdje u Evropskoj uniji ne možete naći tako svježe i zdrave namirnice kao ovdje. Upravo je takva hrana velika prednost koje ljudi nisu svjesni. Prvo, zbog jurnjave i posla vi niste u mogućnosti da tragate za svježom hranom, pa vam u EU jedino preostaje da izmoždeni poslije radnog vremena nabavite bilo šta prerađeno u marketu. Zato sam odlučio i sam da proizvodim povrće, a vidio sam da su ovdje plastenici skoro obavezni u svakom domaćinstvu. Privilegija je u životu proizvesti hranu za sebe. Imam i odlične savjetnike među seljanima, jer su svi raspoloženi da pomognu,” priča Ian.

Ian u selu drži mehaničarsku radionicu za popravku motora

Kako biti vegetarijanac u Šumadiji?

Sopstvena proizvodnja povrća i voća za Dalidu i Iana nije nevažna stavka, jer su oboje vegetarijanci. Ove jeseni pripremili su 50 tegli ajvara i još toliko druge zimnice od povrća. Bilo je u početku čudno Šumadincima, kako to da ne jedu meso, prvenstveno, jer im je bilo krivo što pored bogate trpeze malo toga mogu da probaju.

“Laknulo je i njima i nama kad smo prvi put otišli na posnu slavu. A tamo posna sarma, prebranac, dimljena riba. Divota”, kaže Ian i usuđuje se da sumira svoj život pre i posle Dobrače:

“Kada uporedim život u svjetskim gradovima i selu u Srbiji, moj utisak je – ni manje para, ni boljeg života!”

ZADNJE VIJESTI IZ Zanimljivosti

RTV VT ROYAL d.o.o.
Kulište 2, 77230 Velika Kladuša
Bosna i Hercegovina
T: (+387) 037 775 168
F: (+387) 037 775 159
E-mail
marketing.velkaton@gmail.com
© 2019 Royal d.o.o. Sva prava zadržana. Portal dizajnirao i razvio Cybervision